Tuga u porodici Emira Hadžihafizbegovića

Glumac je uz emotivni oproštaj i podijelio jednu od njemu najvažnijih fotografija, koja je nastala u Puli 1980. godine.

“Bilo je to u novembru 1980. godine. Imam stotine slika s babom, ali zašto mi je ova jedna od najdražih? Zato što ćemo babo i ja, nakon ovog slikanja, otići u kafić kod Mate Parlova u centru Pule, gdje sam s njim proveo gotovo tri sata i, valjda željan ja njega, a on mene, tog sam novembarskog dana obavio najvažniji razgovor sa svojim ocem - razgovor koji me oblikovao kao čovjeka s moralnim svjetonazorima kojih se i danas držim", napisao je i dodao:

“Razgovora između mene i oca bilo je i prije toga 'pulskog' susreta, bilo ih je i poslije, ali nikad takvog. Sasvim je jasno da se otac i sin najiskrenije ispričaju kada se neizmjerno požele. Prije devet sati moj otac Mustafa preselio je na bolji svijet. Hvala ti, dragi oče, za sve što si učinio za mene u životu. Za dogovor s mojom Nizamom, tvojom rahmetli suprugom, da me donesete na ovaj svijet. Hvala ti na ljubavi koju si mi posvećivao, na egzistenciji koju si mi osigurao dok nisam 'stao na noge'”, opisao je glumac.

“Hvala ti što si me razumio kad to nije mogao niti htio niko, osim tebe i moje majke. Hvala ti što si me učio kako steći samopouzdanje i kako je život neprestana borba, uz vjeru u Boga čije se odluke ne propituju. Pisao bih, dragi oče, još minutama, satima i danima, ali znam da bi ti na ovom mjestu rekao: 'Dosta sine, ko je shvatio, shvatio je, tko nije, što ćeš mu'”, nastavio je glumac.

Svom ocu uputio je obećanje i poručio kako samo njih dvojica znaju koliko ga je volio.

“Obećavam ti, dragi oče, kad ja krenem 'gore', ponijeću ti slike koje su ti Amra i Edin uzeli iz albuma. Volim te, oče moj, samo nas dvojica znamo koliko”, napisao je Hadžihafizbegović.