Žarko Hrgić čiji ne nadimak "pećinski čovjek" prezimio je i petnaestu zimu bez vatre i šporeta.
Kaže da je ova zima bila "pravo proljeće".
Toliko je bila blaga da je spavao u kamp prikolici cijelo vrijeme.
Pećina je, kaže Žarko, samo za debele minuse.
Bolestan nije, nego kaže, razmišlja kako za mjesec dana napušta prikolicu i Zenicu, te odlazi u bijeli svijet rješavati egzistencijalne probleme.