Autor:
ATV redakcijaKomentari:
0
Kada je američki magazin „Veniti fer“ 2010. godine objavio ekskluzivni odlomak iz knjige Majkla Luisa „Opklada vijeka“ („The Big Short“), po kojoj je nastao istoimeni film, javnost je prvi put detaljno upoznala Majkla Barija.
U tom tekstu je opisan kao ekscentrični finansijski genije koji je potpuno samostalno, iz svoje kancelarije u Kaliforniji, otkrio trulež u američkom finansijskom sistemu i zaradio stotine miliona dolara kladeći se na krah tržišta nekretnina 2008. godine.
Ova priča ponovo dobija na aktuelnosti jer Bari sada primjenjuje istu logiku na novu metu – kladi se protiv vještačke inteligencije (AI) i tehnoloških giganata poput „Nvidije“ i „Palantira“.
Osim toga, godinama usmjerava svoj kapital u potpuno drugačijem pravcu, fokusirajući se na ulaganje u poljoprivredno zemljište s bogatim izvorima vode.
Kako je „Veniti fer“ detaljno naveo, Bari nije bio tipični bankar s Volstrita. Školovan za ljekara, nakon teških noćnih smjena na neurologiji i hirurgiji, do kasno u noć pisao je finansijske analize na internetu. Njegovi blogovi bili su toliko precizni i temeljiti da su privukli pažnju nekih od najvećih investitora tog vremena.
Izdvojeni su detalji o njegovom privatnom životu koji su ga formirali kao ulagača.
Naime, zbog rijetkog oblika tumora u ranom djetinjstvu ostao je bez lijevog oka i nosio staklenu protezu. Zbog toga je izbjegavao kontakt očima i socijalne interakcije. Kasnije je utvrđeno da ima Aspergerov sindrom (oblik autizma), što je za neke objašnjenje njegove opsesivne sposobnosti da satima čita suvoparne izvještaje koje mnogi drugi ignorišu.
Dok su bankari na Volstritu nosili skupocjena odijela, Bari je vodio svoj fond „Sajon kapital“ bos, u majici kratkih rukava i šorcu, slušajući hevi metal dok je analizirao hiljade stranica ugovora o hipotekarnim kreditima u Sjedinjenim Američkim Državama.
„Veniti fer“ piše da su ga vlastiti klijenti proglasili ludim kada je počeo kupovati instrumente koji funkcionišu poput osiguranja na stambene kredite (kreditni svopovi neplaćanja), kladeći se na propast američkog tržišta nekretnina. Klijenti su mu prijetili i povlačili novac, ali on je odbio odustati i na kraju im donio zaradu veću od 700 miliona dolara.
Poučen iskustvom, Bari danas vidi identičan obrazac finansijskog balona na tržištu vještačke inteligencije. Zbog toga se kladi protiv tehnoloških kompanija, odnosno otvorio je obimne kratke pozicije protiv kompanija koje predvode AI revoluciju.
Kratka prodaja široj javnosti zvuči apstraktno, ali se može objasniti i na primjeru pozajmljenog nakita.
Zamislite da od prijatelja pozajmite zlatni prsten koji trenutno na tržištu vrijedi 1.000 KM, uz obećanje da ćete mu ga vratiti za mjesec dana. Vi odmah odete u zlataru i prodate taj pozajmljeni prsten za 1.000 KM. U tom trenutku u džepu imate gotovinu, ali i obavezu da prijatelju vratite prsten.
Ako ste dobro procijenili i cijena zlata u narednim sedmicama značajno padne, pa isti takav prsten mjesec dana kasnije u zlatari vrijedi 300 KM, vi ga kupite za 300 KM i vratite prijatelju njegov prsten. Razlika od 700 KM ostaje vama kao čist profit.
Upravo to Bari radi s dionicama AI kompanija – pozajmljuje ih, prodaje po trenutno visokim cijenama i čeka da im vrijednost padne kako bi ih jeftino otkupio, vratio vlasnicima i uzeo razliku.
Barijevi argumenti i upozorenja za AI balon zasnivaju se na sličnim analizama kao 2008. godine.
Smatra da su tržišne vrijednosti AI kompanija poprimile nerealne razmjere, poredeći trenutni entuzijazam s krahom internetskih kompanija (dot-kom krah) s početka 2000-ih.
Slično kao što je analizirao skrivene klauzule hipotekarnih ugovora, Bari sada ukazuje na to da pojedine tehnološke kompanije koriste računovodstvene trikove kako bi produžile procijenjeni vijek trajanja čipova i opreme te tako vještački uvećale trenutnu dobit.
Konkretnije, uvjeren je da pojedine kompanije na papiru tvrde da im skupi AI čipovi traju znatno duže nego u stvarnosti kako bi smanjile prikazane godišnje troškove i tako vještački prikazale veću dobit.
Upozorava i na sistemsku opasnost u kojoj kompanije ulažu jedne u druge, kreirajući privid beskonačne potražnje za AI infrastrukturom.
Iako mnogi na Volstritu i danas tvrde da Bari griješi te da je razvoj vještačke inteligencije nezaustavljiv, istorijat koji je „Veniti fer“ zabilježio podsjeća da je ovaj investitor najopasniji i najtačniji upravo onda kada stoji potpuno sam protiv svih ostalih.
(Kliks)
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.
Najnovije
09
25
09
25
09
22
09
11
09
01
Trenutno na programu