Srbi ostali bez legende: Preminuo Aca Živković

Aleksandar Živković bio je dio generacije koja je 1977. godine osvojila kup Jugoslavije, a godinu dana kasnije igrala finale Kupa pobjednika kupova.

To je bila tek treća sezona tog takmičenja, a nakon što je godinu dana ranije Partizan iz Bjelovara bio četvrti te sezone je Želeničar izgubio finale od Gumersbaha.

Njemački tim je na kraju pobijedio 15:13 iako je Železničar vodio 6:4 na poluvremenu. Kasnije je i Sloga iz Doboja igrala finale, a Železničar je bio u polufinalu 1983. godine.

Kako se oprostio Železničar

"Sa velikom tugom opraštamo se od Aleksandra Ace Živkovića, legende niškog Železničara, dugogodišnjeg rukometaša i trenera. Bio je dio generacije koja je 1977. godine osvojila Kup Jugoslavije i 1978. igrala finale Kupa pobjednika kupova Evrope. Svojim znanjem, autoritetom i očinskim odnosom ostavio je neizbrisiv trag u klubu i generacijama rukometaša. Železničar je izgubio velikog sportistu, trenera i čovjeka, a Niš rukometnu legendu. Porodici i prijateljima upućujemo iskreno saučešće. Počivaj u miru dragi naš Aco", navodi se u oproštaju kluba.

Oprostio se i Srpski rukometni savez

"Srednji bek. Plejmejker. Duša tima. Sa 18 godina zaigrao je za prvu ekipu. Godine 1969. sa Zoranom Živkovićem Tutom odlazi u Priboj, gdje je ostao do 1974. Nakon toga je nosio dres leskovačke Dubočice, da bi se potom vratio u Železničar i bio član generacije koja će niškom velikanu donijeti prvi od ukupno sedam pehara nacionalnog kupa – 1977. godine. Godinu dana kasnije ta ekipa će se plasirati u finale Kupa pobjednika kupova Evrope i u Dortmundu junački izgubiti 13:15 od Gumersbaha, u meču u kojem je gotovo 50 minuta imao igrača manje u polju", naveli su iz Rukometnog saveza Srbije i dodali:

"Igranje je kasnije nastavio u Kristalu iz Zaječara, gdje je proveo i značajan dio trenerske karijere. Bio je prvi pomoćnik Zoranu Živkoviću kada je Želja osvojio svoj treći Kup Jugoslavije, 1985. godine u Novom Sadu. Radio je i u Vranju, ali i u inostranstvu – u Grčkoj (Dukas), Kuvajtu, Iraku i Bahreinu. A, u svom Železničaru više puta. Kad god su ga zvali. Kad god je bio potreban. Ne pitajući ni za uslove, ni za poziciju na tabeli, ni za sastav koji mu je na raspolaganju. Svakakve je turbulencije taj klub doživio u prethodne dvije decenije, ali malo je odanijih vojnika imao. Ako ih je uopšte i imao".

(Mondo)