Marlene T. (74) je tog 30. novembra, 2024. godine šetala svog psa seoskim putem u Guntramsdorfu, kao i svakog dana. Međutim, negdje oko pola deset, odjednom su je napala dva muškarca i uvukli u automobil.
Ona je počela da doziva u pomoć, ali nikoga nije bilo. Stavili su joj maramu na usta, kako ne bi vikala. A, zatim su počeli da joj prijete da će joj nauditi djeci, ako ih ima i ako “ne bude dobra”.
Kako je još ranije objavljeno, napadači su iz BiH i Hrvatske, a Marlene kaže da je mlađi bio nasilniji.
“Rekla sam mu: Ja sam stara žena, šta hoćete od mene? A, onda me pitao koliko imam godina. Rekla sam 76 umjesto 74, jer sam mislila da će me pustiti. A, on je samo odgovorio: Dobro je, ne možeš ostati u drugom stanju”, prisjeća se Marlene T. ovog horora. Kaže da joj je tada postalo kristalno jasno šta se zapravo dešava.
Kaže da se uplašila da živa neće izaći iz auta. Dodaje da je mlađi pokušavao da je prisili na oralni seks, dok je drugi sjedio za volanom. Mlađi ju je udario šakom u lice nekoliko puta, a drugi, koji je sjedio za volanom, joj je držao noge da se ne opire.
“Bila sam sigurna da, kad prvi završi, da će me silovati i drugi”, rekla je ona.
Međutim, tada se desilo nešto što ju je spasilo. Naime, prolaznik je čuo njene krike i pozvao policiju.
“Mislim da se nikada u svom životu nisam tako obradovala policiji. Tada sam znala da je gotovo. Na licu mjesta su uhapsili mlađeg nasilnika, dok je stariji pokušao da pobjegne automobilom”, rekla je ona.
Ipak, Marlene je uspjela da zapamti broj registarske tablice i tako ga je policija i pronašla. Obojica su odmah sprovedena u zatvor u Viner Nojštatu.
Njen advokat kaže da ako se dokaže da je silovanjem nanesena teža tjelesna povreda (koja podrazumijeva najmanej 24 dana liječenja), onda bi mogli biti osuđeni na pet do 15 godina zatvora.
Marlene priznaje da i danas ide kod psihoterapeuta, te da mora da uzima lijekove.
“Čim čujem nekoga da hoda iza mene, uspaničim se. Sada uvijek nosim suzavac sa sobom, gdje god idem”, kaže Marlene, koja dodaje da se potpuno otuđila od rodbine i prijatelja, jer i dalje osjeća sramotu zbog svega što joj se desilo.
“Još uvijek imam sjećanja na taj dan, imam osjećaj da bih mogla da vrištim kad se sjetim toga. Toliko su me ponizili, prosto, ne znam kako ću dalje”, rekla je Marlene T. za austrijske medije.
.webp)
