Biološki tragovi Ariela Bogdanovića (28) iz Banjaluke nisu pronađeni na predmetima koji su tokom istrage oduzeti od Dalibora Mandića (37), optuženog za svirepi zločin, niti je njegov DNK pronađen na stvarima žrtve.
To je pokazala dugo iščekivana DNK analiza koju je, po naredbi Okružnog suda u Banjaluci, urađena u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske. Nalaz je u sudnici prezentovala vještak Božana Ilić navodeći da na Mandićevim stvarima nema čak ni ljudske krvi, te da su svi hem testovi bili negativni.
Vještačano najmanje 60 uzoraka
Vještačenje je podijeljeno u dvije faze i testirano je oko 60 uzoraka. Od toga 22 uzorka ili brisa su izuzeta sa odjeće, ruksaka, novčanika i kape ubijenog Bogdanovića, na kojima nije nađen Mandićev DNK.
Ostali uzorci su izuzeti od optuženog. Radilo se o brisevima slivnika i česmi iz kade i umivaonika Mandićevog stana, koji su pod UV lampom i luminolom svjetlili fluoroscentnom bojom, njegovoj odjeći, ruksaku, patikama, kapi, mobilnim telefonom i preklopnim nožem. Ni na jednom predmetu nije pronađen Bogdanovićev DNK. Žrtvin DNK nije bio prisutan ni u miješanim tragovima čiji su donor bile tri ili četiri osobe.
Prijatan miris trenerke probudio sumnje
Ilićeva je pojasnila da je dio Mandićeve odjeće, poput farmerki, bio blatnjav. Primjetila je i da se donji dio trenerke isticao po ugodnom mirisu. Radi se o trenerci koju je policija zatekla na sušenju, zbog čega su sumnjali da je oprana.
”Prilikom otvaranja dokazne vreće trenerka je imala prijatan miris i po tome se isticala. Međutim, ne mogu da se izjasnim od čega potiče miris. Ne mogu ni da pretpostavim da li je oprana ili je nešto drugo izvor mirisa i to bi bilo nagađanje”, rekla je Ilić.
Da li se može vještačiti blato?
Rezultati vještačenja kao da su iznenadili sudsko vijeće, pa su sudije upitale vještaka da li je moguće vještačiti blato sa farmerki optuženog i žrtve kako bi se utvrdilo da li to blato potiče sa istog mjesta, ali Ilićeva o tome nije mogla da se izjasni.
Nakon prezentacije vještačenja sudsko vijeće je napravilo pauzu kako bi se konsultovali o daljem toku postupka. Predsjednik sudskog vijeća Dragan Uletilović potom je saopštio da će sud naložiti i antropološko vještačenje snimaka nadzornih kamera, koje će povjeriti vještaku iz Slovenije Gregoru Kovaču.
Nije kraj, naloženo vještačenje snimaka
To vještačenje bi trebalo da odgovori na pitanje da li se na osnovu konstitucije ubice (s nadzornih kamera) može utvrditi da li je riječ o optuženom Mandiću. Identično vještačenje je tokom suđenja predložila i tužilac Tanja Mrđa, ali je vijeće taj prijedlog odbilo navodeći da je tužilaštvu to trebalo da traži mnogo ranije...
Uletilović je rekao da će prvo izdati naredbu policiji da uradi tjelesni pregled optuženog. Svhra toga je da se optuženom ”uzmu mjere”, od visine, širine, dužine ruku, nogu, podlaktica i slično. Optuženog je upitao i da li je vagan nakon hapšenja, a Mandić je potvrdio da su mu kilažu mjerili prilikom sprovođenja u KPZ Banjaluka na Tunjicama.
”Sud previše zadire u domen istrage”
Mandićev branilac Zoran Bubić nije se protivio prijedlogu suda, ali je prigovorio navodeći da je to sada ”malo previše zadiranja suda u domen istrage”.
Mandića optužnica tereti za teško ubistvo počinjeno na svirep ili podmukao način. U optužnici se navodi da je Bogdanovića ubio 2. decembra 2022. godine oko 19.35 časova na Bulevaru Srpske vojske.
Kako se navodi u optužnici Mandić je kobne večeri, u namjeri da ubije, pratio Bogdanovića koji je išao iz pravca Tržnog centra ”Delta planet” prema Rabrovačkom mostu. Sustigao ga je u blizini studentskog kampusa i ubo nožem u predjelu gornjeg dijela trupa nakon čega je Bogdanović ranjen počeo da bježi te je prešao kolovoz ulice Bulevar srpske vojske i pao kod benzinske pumpe. Mandić mu je pritrčao te ga nožem ubo osam puta i usmrtio, a zatim pobjegao. Ubistvo su snimile nadzorne kamere, ali se lice počinioca ne vidi.
Mandić je tokom saslušanja u policiji priznao ubistvo Bogdanovića, što je potvrdio i pred dežurnim tužiocem. Inspektore je odveo i do kontejnera u koje je odbacio odjeću koju je u noći ubistva nosio na sebi. Međutim, pred sudom je povukao priznanje tvrdeći da mu je ono iznuđeno pod prisilom i da mu je cijeli slučaj namješten. Pojasnio je da je zločin priznao kako bi ”izbjegao batinanje i zlostavljanje”.
Tokom postupka sudija Dragan Uletilović je konstatovao da priznanje nije dovoljno da se donese sudska odluka, te da su potrebni i drugi dokazi.
