Muž joj završio u logoru, sin umro sa 6 godina, a nju pokosila bolest: Teška sudbina pjevačice

Talenat za pjevanje naslijedila je od majke Simone, ali otac joj je nikada nije dozvolio da školuje svoj glas. U Drugom svjetskom ratu za nju je uslijedio veliki životni udarac.

Naime, Ksenija je imala nekoliko braće i sestara koji su poginuli u bombardovanju Podgorice, a i nju samu je zadesila nezgoda.

Kako se građanstvo tada krilo u pećinama Morače i Ribnice, nakon što je pala bomba u blizini, Ksenija je obnevidela. Na njenu sreću, tu se našao jedan italijanski doktor koji je brzo reagovao, te nije trajno oslijepila. Krajem rata je u bjegu izgubila i oca, a njegov grob nikada nije pronašla.

Muž je završio u logoru

"I tu nije bio kraj njenim mukama. Krećući se kroz Hrvatsku, uhvatile su ih ustaše! Onoga koji je Kseniju vukao za kosu, vodeći je na klanje, srećom je umilostivio njen brat koji mu je dao jedan ukradeni pištolj i očevo prstenje. Brzo su pobjegli i dokopali se Slovenije, pa Austrije. Negdje na pet, šest kilometara od austrijske granice zbeg je zaustavljen. Rečeno im je da su engleska vojska i Partizani sklopili dogovor da se sve izbjeglice vrate u Podgoricu i da im se neće desiti ništa. Toliko bola za mjesec dana rijetko ko bi izdržao. Kada su se vratili, odmah su i brata i nju uključili u raščišćavanje bombardovane Podgorice", ispričao je svojevremeno Ksenijin sin.

Nakon rata se udala za pilota JAT-a Nikolu Novakovića iz Makedonije i sa njim dobila dvoje djece. Kako je njen muž bio informbirovac, morao je da pobjegne, a kasnije su saznali da je uhvaćen i da je u logoru.

O njemu više nije dobijala nikakve informacije, Cicvarićeva je sa dvoje djece ostala na ulici, te su morali da pobjegnu u Makedoniju.

Htjela je sa djecom da skoči sa mosta

"I Makedoniju je morala da napusti zbog devera, mog strica, koji je bio ministar za šumarstvo i kao komunista nije smio da dozvoli da žena njegovog brata informbirovca bude tu, jer mu je to smetalo u političkoj karijeri. I pored sjajnog odnosa sa svekrvom i svekrom, majka je morala da napusti Makedoniju. Morala je da se vrati u Podgoricu, u atmosferu do te mjere očajnu da je na tom putu, prelazeći Peć na Kosmetu, htjela da se ubije zajedno sa nama, djecom. Htjela je da skoči sa mosta u Sitnicu i da završi sa tolikim mukama koje su nju, kao mladu ženu, snašle. Ona je od rane mladosti bila izložena nesvakidašnjim životnim problemima koje nekoga ne zadese cijeli život, a nju su stigli za nekoliko godina. Srećom, jedan prolaznik je naišao i otrgao nas od smrti", ispričao je njen sin Duško.

Po povratku u Podgoricu radila je najteže poslove. Sa majkom je prala vojnički veš da bi dobijala kupone za hranu, čistila je i podgoričku Opštinu. Nije je bilo sramota da radi bilo šta kako bi prehranila djecu.

Otvaranjem Radio Titograda posvetila se svojoj velikoj ljubavi – muzici i počela da snima narodne pesme sa orkestrom.

Smrt sina

Kako i dalje nije bilo informacija o njenom mužu, svo su mislili da je poginuo u logoru, pa je zato odlučila da se preuda kako bi njena djeca imala i očinsku figuru uz sebe.

Preudala se za Miloja Cicvarića iz Čačka, koji je takođe bio pilot. Taman kada je djelovalo da je svoj život dovela u red, uslijedila je nova tragedija.

Naime, dva dana nakon što je rodila sina Žarka, njen šestogodišnji sin Vladimir poginuo je ispred zgrade u saobraćajnoj nesreći. Poslije svih životnih nedaća tražili su premještaj u Beograd, gdje je Ksenija nastavila svoju karijeru.

Poslije smrti drugog supruga naglo je oboljela od astme, počela je teško da diše i povukla se sa scene.

Preminula je u februaru 1997. u 68 godini, malo nakon što je završila u bolnici.

(Mondo)