Zoran Pantić smješten u Kazneno-popravni zavod u Bijeljini

Uprava krim policije MUP-a Republike Srpske nije se smirivala do konačnog hapšenja bjegunca u Švajcarskoj. Ratne 1993. obećao je porodici Isić da će ih prevesti preko rijeke Drine u Srbiju. U toku puta, sa saučesnicima je dogovorio da opljačkaju i u Bijeljini pobiju porodicu.

Ne smiruju se ni danas roditelji ubijene, tada šesnaestogodišnje Nermine Isić, u koju je Pantić pucao, a njen leš bacio u Drinu. Dugo je, pričaju, trebalo da tijelo pronađu i sahrane, a nakon bjekstva osuđenog osjećali su se, kažu, kao da je njihova ćerka ponovo ubijena. Gubili su nadu da će zločinca ikada stići pravda.

"Ona mi se javila iz Bijeljine. Kaže: Mama, dobro sam, idemo dalje. I kad se drugi put javila, ponovo sam pričala sa njom. Kaže: Mama, sve smo pripremili, idemo dalje. To su zadnje riječi", rekla je Rasema Memić, majka ubijene Nermine Isić.

"Čujte, nije nam lako. Samo, kao pojedinac to može... šta ja znam. Volio bih samo da ga vidim, da vidim njegovu facu, kakav je to čovjek", istakao je Ibro Memić, otac ubijene Nermine Isić.

Intenzivnim radom inspektori su otkrili tačnu adresu na kojoj je Pantić stanovao. Organi Švajcarske uhapsili su ga po preciznim informacijama koje su dobili upravo od MUP-a Republike Srpske, ali i saznali kako su izigrani. Četvrt vijeka Pantić se u Švajcarskoj krio pod identitetom svoga brata, predstavljao se kao državljanin Srbije, potom sklopio brak sa državljankom Švajcarske, preuzeo njeno prezime, ali i podnio zahtjev za prijem u njihovo državljanstvo.

"Juče je uspješno izvršena njegova ekstradicija iz Švajcarske u BiH na izdržavanje kazne u zatvor iz kojeg je pobjegao u oktobru 1995. godine. Uprava kriminalističke policije je uspjela da svojoj upornošću dođe do njegovog novog identiteta, da ga locira u Švajcarskoj, a nadležni organi su po potvrdi identiteta lišili slobode lice i izvršena je ekstradicija", istakla je Mirna Miljanović, načelnik Odjeljenja za odnose s javnošću MUP-a Republike Srpske.

O zločinu nad porodicom iz sela Gornji Rankovići se skoro sve zna, jer je i jedini o kojem se vodio predmet u vrijeme rata. Pantić je pred sudom priznao da je Isićima, koji su se nalazili u tadašnjem hotelu Krin u Bijeljini, obećao da će ih za novac prevesti u Srbiju.

Saučesnik Branko Đurić pucao je u jednu ženu i djetetu u potiljak. Zatim je pušku predao Pantiću da pobije ostale članove porodice. I pored priznanja, Pantić razmišlja o ukidanju presude. Za obnovu postupka prvo se, znajući da će biti isporučen MUP-u Srpske, iz Švajcarske pismom obratio advokatu koji mu je prije 24 godine i izrekao kaznu. Potom se sa drugim advokatom savjetovao o mogućnostima da se postupak ponovo pokrene.

"U vrijeme kada je on presuđen važio je stari zakon o krivičnom postupku i on je tada predviđao mogućnost da se nakon pravosnažnosti presude pojave neke nove činjenice i neki novi dokazi, onda se može tražiti ta obnova postupka, da se može oboriti pravosnažna presuda koja je tada važila", rekao je Dejan Bogdanović, advokat.

Zoran Pantić osuđen je za krivična djela ubistvo i teška krađa. Izrečena mu je kazna od 12 godina i deset mjeseci. Iz zatvora je pobjegao 22 oktobra 1995. godine, i otkada ga je policija Republike Srpske intenzivno tražila.