Razbijen jedan od najvećih mitova iz bivše Jugoslavije

U kolektivnoj memoriji često se ponavlja ideja da je more bilo dostupno svakome – radnicima, studentima, pa i školarcima. No je li to zaista bila stvarnost svih građana ili tek idealizovana slika jednog doba?

“Ja sam mislio da su u Jugoslaviji svi išli na more, kako sad ovo?”, napisao je jedan Hrvat na Reditu te podijelio anketu iz starih novina u kojoj se ispitivalo kako ljetuje prosječni Jugosloven u Splitu.

Cvijanović o budžetu: Pravi se prostor za još jednu Šmitovu nezakonitu i neustavnu intervenciju

U uvodu teksta piše kako su razlozi slabe posjete domaćih gostiju dobro poznati te da je cilj bio saznati kako se snalaze oni koji su ostvarili želju da bar primirišu moru.

Jedan od anketiranih je bio tada 32-godišnji novinar iz Šida Mitar Mitrović koji je rekao da je na ljetovanje stigao automobilom sa svojom suprugom te da planiraju odlazak do Korčule.

“Cijene? Slušajte, niti jednog trenutka se nismo dvoumili trebamo li ići na more, bez obzira na ono što nas čeka dole. Znam da ćemo potrošiti možda 3 ili 4 mjesečne plate, ali o tome ćemo misliti kada se vratimo kući", rekao je.

Jesu li si svi u vrijeme Juge mogli priuštiti ljetovanje? Mit je razbijen

37-godišnji mesar iz Šida, Nikola Makivić, rekao je da je na odmor došao s porodicom preko SIZ-a (Samoupravne interesne zajednice) i SIZ-a za rekreacuhz njegove opštine.

“Sve imamo osigurano, smješteni smo u Studentskom domu, a cijena kompletnog 10-dnevnog boravka je 6.000 dinara. Odmor je došao u obzir samo pod ovakvim uslovima, o nekom privatnom aranžmanu nismo ni sanjali. Sve je skupo”, ispričao je tada.

22-godišnja službenica iz Slunja, Gorana Ulemek, rekla je da već treću godinu dolazi kod sestre koja živi i radi u Šibeniku.

Cijene kafe eksplodirale

“Dok je ona tu i ja ću ljetovati na moru jer sa svojom ušteđevinom ne mogu izdržati sama dulje od tri dana”, ispričala je.

Nije poznato iz koje godine potiče ovaj novinski tekst, no sasvim je jasno da su se stanovnici tadašnje Jugoslavije i te kako žalili zbog skupoće ljetovanja te da su u velikom broju slučajeva dane na moru provodili zahvaljujući smještaju u radničkim odmaralištima, dok su restorane i privatne aranžmane izbjegavali u širokom luku.

“Kao mala sjećam se da su svako ljeto moji baba i dida, pa i prababa i pradida, bili izvan sebe od količine ljudi koja bi prolazila kroz naše kuće – silna rodbina koja bi se sjetila doći preko ljeta. Ali nisu bili iznervirani zbog njih samih, nego zato što je to bilo neprekidno – od početka juna do kraja oktobra, bez dana odmora. Jednom sam pitala baku – bila sam još dijete – zašto im jednostavno ne kaže da ne dolaze. Objasnila mi je da se oni tome vesele kao što se ja veselim torti i poklonima za rođendan. Da to moraju sami plaćati, ne bi imali dovoljno novca, a da idu u kampove – ne bismo ih mi ni vidjeli. Uporedila mi je to s pitanjem: 'Bi li ti htjela ostati bez rođendana, poklona i gostiju, kad se tome toliko veseliš?' I svaki put kad ljudi pričaju kako se prije išlo na more ‘šakom i kapom’, sjetim se toga”, komentarisala je jedna Hrvatica.

‘Na more su išli oni iz vojske ili partije’

Drugi korisnik Redita je rekao kako se sjeća da mu je prijatelj govorio da je u vrijeme Jugoslavije ljetovao dvije sedmice s roditeljima na Brijunima i da si to danas ne može ni zamisliti.

Uplatio 100.000 evra "za akcije“ pa ostao bez ičega

“Zaboravio je pritom da mu je djed bio istaknuto vojno lice”, napisao je.

I drugi svjedoče da je vojnim ili partijskim zvaničnicima ljetovanje bilo znatno dostupnije.

“Moj tata je išao u Bašku u hotel na dvije sedmice i hvalio to doba. Onda bi ga mama u nekom trenutku prekinula i rekla kako je ona išla u Bašku u kampove i lomila se po kamenju. Njegov otac bio je oficir JNA, a njeni – radnička klasa. Ljudi sa sela nikad nisu ni vidjeli more, a činili su ogromnu većinu stanovništva u to vrijeme. Seljaci su na more počeli ići tek prije desetak godina, jer se više ne bave poljoprivredom, nego svako radi nešto svoje. Laž je da je to bila neka savršena egalitarna zemlja", pisali su korisnici.

Radnike su spašavala odmarališta

Veliki broj ljudi sjeća se da su ih roditelji mogli voditi na more zahvaljujući radničkim odmaralištima.

"Moji su mi pričali da je puno ljudi išlo na more ako su radili za firme koje su imale smještaje na moru. Na primjer, skoro cijela tatina strana radila je u Belju i mnogi su išli u njihove kampove. Moj djed nije – nije imao auto i nije znao voziti”, dodaju drugi.

“Mama je bila tvornička radnica. Tokom godine su se uplaćivale rate, i onda sam dvije ili tri godine zaredom išao u radničko odmaralište u Biogradu na Moru – tamo negdje ’87, ’88. i ’89. Da nije bilo toga, pitanje je kad bih uopšte vidio more”, rekao je jedan korisnik.

Preminula žena koja je povrijeđena u teškoj nesreći kod Prijedora

“Pa lijepo piše – svi koji su ljetovali, ljetovali su ultra jeftino u društvenim odmaralištima: od firmi, opština, gradova. Mi smo uvijek išli u Zadar u ljetovalište Željeznica. Svi Brođani su bili na Korčuli u gradskom ljetovalištu. Danas firme radnicima neće ni stan napraviti, a kamoli odmaralište – i onda se žale kako nema radnika. Firme i dalje grade stanove i ljetovališta, ali samo za gazde", uvjereni su pojedini.

Neki se ne slažu s napisanim i tvrde da se na ljetovanje moglo ići nevezano za pripadnost vojsci ili partiji, već da je to bilo dostupno i običnim radnicima.

"Pamtim ta vremena i mogu iz prve ruke reći kako je prijatelj iz susjedstva išao dvije ili tri sedmice (ne sjećam se tačno, mislim da su bile dvije) prije mene u odmaralište u Puntu – otac mu je radio u Čistoći. Nakon toga išli smo moji roditelji i ja – otac mi je bio inženjer zaštite na radu, a mama radnica u tvornici. Pamtim to jer me do neba frustriralo što nisam mogao ljetovati s najboljim prijateljem. Neću reći da je svima bilo sjajno – to nikad nije moguće – ali zemlja je bila skrojena za malog čovjeka. Znam neke 'velike Hrvate' koji strašno mrze Jugoslaviju, ali sami često započnu priču o tome kako je bilo dobro raditi u tvornicama i kako su ljudi bili zadovoljni. Ni ne shvataju da si protivrječe, ali ih nikad ne prekidam – lijepo je čuti da je nekad i mali čovjek nešto vrijedio”, napisao je jedan.

‘Prestanite veličati život u Jugi, bili smo kao robovi’

“Rođena sam u Zagrebu krajem sedamdesetih. Svake godine sam išla na more s roditeljima minimalno dvije sedmice – od Istre do Dalmacije – a nakon što bi im godišnji odmori završili, išla bih još najmanje deset dana s bakom. Nismo imali nekretnine na moru, niko iz porodice nije bio vojno lice ni blizak politici. Sva djeca iz mog razreda u osnovnoj školi takođe su išla na more”, ističe jedna korisnica Redita.

Tramp otkrio s kim Putin nije htio da razgovara

Na kraju se javio jedan korisnik Redita koji želi razbiti sve mitove u Jugoslaviji.

"Ma veličanje života u SFRJ je potpuni apsurd. Živjeli smo kao robovi – totalitarni režim, članske iskaznice Komunističke partije. Zaboravljaju se nestašice, bonovi za hranu i gorivo, redovi ispred trgovina. Kao djeca smo se radovali kad bi nam porodica koja je pobjegla sa zapada donosila bombone, čokolade, kavu… ulje… Ljetovalo se u radničkim odmaralištima, a jedine prave privilegije imali su generali i politička elita. Ukratko – užas”, napisao je.