Policajka Mara Koroljević iz Otoka poginula je u saobraćajnoj nesreći kraj Bajakova. Porodica je donirala njeno srce, znajući da je tako i Mara htjela. Nadaju se da će i njeni drugi organi spasiti još života, kaže brat Mato.
"Marino srce kucati ne prestaje!", dirljiva je rečenica koju je na društvenim mrežama objavio Moto klub Vinkovci. Njihova počasna članica, Mara Koroljević (37), policajka je koja je smrtno stradala na dužnosti u saobraćajnoj nesreći u petak na autocesti Zagreb-Lipovac u smjeru graničnog prijelaza Bajakovo. Njeno je srce nakon nesreće nekome drugome spasilo život, donirala ga je. Kako se saznaje od ljekara u bolnici u kojoj je transplantacija obavljena, osoba koja je srce ove mlade i humane policajke primila, dobro se, i brzo oporavlja, dobila je na poklon novi život.
- Znate kakva je moja Mara bila? Najviše od svega srčana, sve je radila s ljubavlju, i zato smo majka i ja presretni što je to njeno veliko, dobro srce nekome sad spasilo život. Baš su tako rekli i njeni prijatelji iz Moto kluba Vinkovci, čiji je bila počasni član radi svog humanitarnog rada - kaže za 24sata Marin brat Mato Koroljević iz Otoka, gradića pored Vinkovaca u kojem je živjela ova policajka.
Mjesto je obavijeno tugom, jer Maru su svi u njenom kraju i voljeli. Uvijek je bila nasmiješena, uvijek sretna, kaže njezin brat.
- Čak i kad je prolazila kroz teške životne trenutke, kad joj nije bilo lako, ona je bila ta koja je tješila i uveseljavala druge. A kad nam je lani nevrijeme odnijelo krov s kuće, njeni su se iz policije učas organizovali i došli nam pomoći pokriti kuću, svi su nam mladi policajci došli pomagati, a stariji su ostali na poslu. Еto, takva je Marija, kako smo ju zvali, bila - govori Mato u velikoj tuzi. Maru će porodica i mnogobrojni prijatelji na posljednji počinak ispratiti u srijedu na gradskom groblju u Otoku.
- Maro naša, počivaj u miru Božjem, čuvaj nas i prati s nebeskih cesta! Uvijek ćeš biti u našim mislima i srcima, napisali su, puni tuge, članovi Moto kluba Vinkovci.
- Mara je bila predivna osoba. Uvijek nasmiješena, uvijek spremna pomoći. Bila je u našem klubu niz godina, zauvijek ćemo je pamtiti, tužan je Andrija Stojanović iz Moto kluba Vinkovci. Potvrđuje kako je Marino srce otišlo nekome spasiti život.
Brat Mato priča kako je njegova sestra cijeli radni vijek provela u policiji, godinama je pritom, radila na graničnom prelazu Bajakovo.
Nesreća u kojoj je tragično poginula dogodila se u petak u 15.45 sati upravo u smjeru Bajakova, kad je, prema saopštenju policije, 57-godišnji pješak, hrvatski državljanin, na srednjoj prometnoj traci kolnika ispred kolone kamiona, počeo prelaziti sa središnje prometne trake na krajnju južnu prometnu traku autoceste, iako je na kolniku autoceste zabranjeno kretanje pješaka. Tad je na njega službenim motociklom naletjela policijska službenica, imala je upaljene rotirke i nosila je kacigu, opisala je policija. Stradalu policajku prvo su prevezli u Opštu županijsku bolnicu Vinkovci, a potom u KBC Osijek. Ljekari je, na žalost, nisu uspjeli spasiti, kao ni pješaka koji je poginuo na licu mjesta.
Porodica je pristala da, nakon srca, donirani budu i drugi Marini organi.
- Kad smo, nekad prije, nas dvoje razgovarali kako bi svoj život htjela skončati, kad joj za to dođe vrijeme, opisala je baš ovakav svoj kraj. Na motoru. Bila je puna života, i nije željela kraj dočekati nemoćna. Nije kriva za nesreću, imala je upaljene rotirke, pješak joj je iznenada izletio pred motor, na centimetar, nije ga mogla vidjeti nikako - shrvan je brat Mato. Priča kako je njegova sestra obožavala svoj posao, i dobro ga radila.
- Pričali su mi njene kolege kako je, kad bi zaustavila porodicu nevezanu u automobilu, roditeljima rekla da im za njih same kaznu neće naplatiti, ali bi im onda naplatila najstrožu moguću kaznu zato što nisu zavezali svoju djecu. To nije mogla podnijeti. Kao što nije mogla podnijeti ni one koji se voze u zaustavnoj traci. Kad je trebalo, vozačima koji su bili bezobrazni, inatljivi, itekako bi pokazala zube, a inače je bila jako meka, topla osoba - nastavlja tužni brat.
Prepričava kako je jednom zbog prekršaja zaustavila kamion iz Turske, a budući da vozač nije imao novca za plaćanje kazne, sama ga je odvezla do bankomata i natrag.
- Bila je sretna, ali i spretna, sama je na kući radila ogradu, stepenice, čak i fasadu, jako je bila vrijedna i sposobna, nastavlja Mato, i sam vozač kamiona. Obožavala je, kaže, svoj posao, motore, vožnju, i to odmalena.
- Bili smo jako povezani, među nama nisu postojale tajne. Meni je poslala svoju posljednju poruku, tri minute prije nego što je stradala, znala je da me samo sa svojim porukama može natjerati da malo stanem u vožnji, i odmorim - govori Mato.
'Vjerujem da bi moja dobra Mara sad bila presretna...'
- Uvjeren sam da bi moja dobra Mara i sad bila presretna, kad bi znala da je svojim velikim srcem nekome spasila život. Nadam se da će i drugi njeni organi biti donirani, ako je moguće, mi kao porodica smo pristali na to. Voljeli bismo da i tako Mara pomogne onima kojima pomoć treba - kaže brat Mato.
A momci iz moto kluba bi, dodaje na kraju, voljeli osobu koja je Marino srce dobila, primiti u klub kao počasnog člana. Uz pozdrav njihovoj Mari.
