Prošlo je više od godinu od početka specijalne vojne operacije. Kakvi su sada rezultati, da li je Rusija njima zadovoljna i koliko je blizu pobjeda?

- Specijalna vojna operacija se nastavlja. To je veoma, veoma teška operacija i naravno da su za godinu dana postignuti određeni ciljevi. Na samom početku, još 24. februara prošle godine, predsjednik Rusije je govorio o tome da se prvo mora osigurati bezbjednost ljudi koji žive u Donbasu. Onih ljudi koji su tokom dugih osam godina živjeli pod granatama svoje sopstvene države. Pod istim tim granatiranjem koje su na zapadu odlučili da ne vide. Djelimično nam je uspjelo da izvršimo taj zadatak, a dijelom smo još daleko od njegovog potpunog izvršenja. Vidite da se nastavljaju gađanja municijom sa osiromašenim uranijumom, granatiranja Donjecka, drugih gradova. Zbog toga moramo potisnuti protivnika na dovoljno odstojanje. Zbog toga će operacija da bude nastavljena. Uprkos tome, značajna teritorija u Donbasu je oslobođena od neonacista. Znate da su se upravo na tim teritorijama održali referendumi i na tom referendumu su ljudi koji žive na tim teritorijama glasali za ulazak u sastav Ruske Federacije. To je jedan od ključnih i veoma važnih rezultata. Uspjeli smo poprilično uzdrmati ukrajinsku ratnu mašineriju. Zbog toga što je demilitarizacija Ukrajine još jedan važan cilj SVO. Vidite, uz pomoć visokoprezicnih ruskih raketa uspjelo se uništiti veoma mnogo fabrika oružja, uništiti rezervno naoružanje i tako dalje. Taj posao će se nastaviti. Zašto je prošla godina, a još ima mnogo toga da se uradi? Specijalna vojna operacija je počela kao konflikt između Rusije i Ukrajine. Konflikt u kome je Rusija bila prinuđena da brani svoje interese, da brani interese ljudi u Donbasu i da obezbijedi svoju sopstvenu sigurnost. U vezi sa težnjama Ukrajine da postane članica NATO-a, u vezi sa tim što je Ukrajina pretvarala svoje teritorije u "Antirusiju", kako je rekao predsjednik Putin. Ali zapravo je taj trenutak bilo teško zamisliti, da će se članice NATO-a, Sjedinjene Američke Države, evropske države, prvo indirektno, a potom i direktno, umiješati u taj konflikt. NATO je sada faktički učesnik ovog sukoba, na strani Ukrajine. I sami znate za veliko snabdijevanje oružjem, municijom, bojnim materijalima, finansijskim sredstvima i tako dalje. Istovremeno, svaki put se radi o podizanju nivoa taktičko-tehničkih karakteristika tog naoružanja. Prvo jedne rakete, onda jače, sa većim dometom - naveo je Peskov.

Da li to znači da je zapadna vojna tehnika slabija od ruske? Jer oni nastavljaju da ih iznova i iznova pumpaju oružjem i opet ništa?

- Gledajte, uporediti vojni potencijal Ukrajine i Rusije je jako teško. Veoma teško. I recite zašto Rusi tako sporo napreduju? Zašto tako sporo napreduju? Zato što Rusi ne vode rat, mi ne vodimo rat. Voditi rat je sasvim druga stvar, to je potpuno uništavanje infrastrukture, potpuno uništavanje gradova i tako dalje. Mi to ne radimo. Trudimo se da sačuvamo infrastrukturu i pod dva, trudimo se da sačuvamo ljudske živote. A što se tiče oružja, imaju oni na Zapadu dobro oružje. Imaju i ono loše, imaju oružje koje ne odgovara tim uslovima, imaju jako strašno oružje, imaju visokotehnološko. Zato mi to sve u toku SVO proučavamo - dodaje Peskov.

Kakva je situaciju u Artjomovsku? Mnogo se govori posljednjih dana o tome. "Vagner" govori da će otići, onda su Čečeni rekli mi ćemo ići tamo. Šta je glavni problem?

- Iskreno, ne bih htio da komentarišem tok specijalne vojne operacije, jer je, po našim pravilima, to dužnost isključivo Ministarstva odbrane. Ali, mogu vam reći jednu stvar: da zaista je poprilično emocionalna situacija, tamo traju veoma teška ofanzivna dejstva i to je veoma, veoma moćno utvrđen rejon. Veoma moćno utvrđen rejon i tamo je koncentrisana velika grupa oružanih snaga Ukrajine, koja neprestano pokušava da se probije. Tu je i strano oružje, strano rezervno naoružanje i tako dalje. Zbog toga tamo kipe emocije. Ja neću navoditi ničija prezimena, ali ću reći da, bez obzira šta govore i kakve izjave daju, tu se radi o oružanim snagama Ruske Federacije. Sve su to ruske snage. Sve su to iste snage, koje uvijek slijede isti cilj. Ne sumnjamo da će Artjomovsk biti stavljen pod kontrolu, da će se kasnije utvrditi, a što se tiče taktike i strategije u budućnosti, to je nadležnost vojnika, ja se tu ne mogu miješati - naglasio je Dmitrij Peskov.

Kremlj je saopštio da je kijevski režim dronovima pokušao atentat na predsjednika Ruske Federacije. Kako ćete odgovoriti?

- Zaista smo vidjeli, bio je izvršen pokušaj napada dva drona na moskovski Kremlj. Tu je rezidencija predsjednika Ruske Federacija i faktički mi taj napad možemo tretirati kao pokušaj terorističkog napada na šefa ruske države. To je veoma uznemirujuće i neprihvatljivo. Teroristička aktivnost države. Mi smatramo da je Ukrajina na taj način praktično sama sebe svrstala u red država sponzora terorizma, čak ne pravno, nego "de fakto", faktički. I, naravno, da mi preduzimamo i dalje ćemo preduzimati sve mjere za obezbjeđivanje naše sigurnosti i, naravno, kako smo rekli u ranijim izjavama, odgovorićemo na slične korake onako i tada, kada i kako mi smatramo da je svrsishodno - smatra Peskov.

Kakav je vaš odnos prema nalogu Međunarodnog suda u Hagu za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina. Šta to za vas praktično znači?

- Praktično znači da zaista postoje neke države koje imaju veliki manjak suvereniteta i te države, čisto hipotetički, mogu imati interes da ispune taj nalog ako im se pruži mogućnost. Ali, ipak, ovdje govorimo o jednoj od najvećih zemalja svijeta, jedne od najvećih nukleranih država na svijetu i teško mi je da zamislim da bi neko, ako se imalo zamislio, ispunio taj nalog u slučaju predsjednika Ruske Federacije. To je, čak, teško zamisliti - naglašava on.

Mi smo imali veoma bolno iskustvo sa Međunarodnim sudom u Hagu.

- Da, mi to znamo, ali, znate, Rusija nije država potpisnica Ugovora iz Rima i mi ga ne priznajemo, kao i mnoge druge države. Kao i mnoge druge države. U datoj situaciji smatramo da taj međunarodni organ ustvari predstavlja marionetu u rukama takozvanog "kolektivnog zapada", koji ga koristi za svoje ciljeve, kako bi još više pojačao pritisak na našu zemlju. Neće u tome uspjeti - kazao je Peskov.

Čini nam se da je Zapad, i ne samo "kolektivni zapad", nego i Kijev, povukao toliko koraka koji su doveli do jaza između Rusije i Kijeva, Evropske Unije i SAD. Kakva nam je budućnost?

- Pa, teško je reći kakva nam je budućnost. Sada se svi događaji odvijaju tako brzo, svi smo svojim mogućnostima ograničeni da pravimo prognoze. Bilo da je to sfera ekonomije ili politike. To je pod jedan. Zemlje Zapada su počinile mnogo toga lošeg i mnogo grešaka i time prinudili Rusiju da pokrene specijalnu vojnu operaciju. Jer, su nas zapadne zemlje prevarile poslije raspada Sovjetskog Saveza. Iste te zapadne zemlje su organizovale, koliko, šest talasa širenja NATO-a. To nije samo širenje NATO-a, to je širenje vojne infrastrukture NATO-a prema granicama Ruske Federacije. I baš te zapadne zemlje su počele govoriti: “Ne, niko ništa nije obećao Gorbačovu kada se raspadao Sovjetski Savez. I čak, ako smo nešto I obećali, svakako ništa nismo potpisali, tako da imamo pravo da radimo šta hoćemo.” Zemlje Zapada su faktički svaki put pokušale da izvrše pritisak na Rusiju, “de fakto” isključujući mogućnost ravnopravne saradnje. Njih zanima samo saradnja gdje su oni gore, a mi dolje. Upravo su države Zapada organizovale državni udar u Ukrajini 2014. godine. U srcu Evrope su organizovali oružani državni udar! To su uradile države Zapada. I ako su to zaboravili, pa mi ih podsjećamo svaki put. Kako je Viktorija Nuland dijelila kifle na Majdanu, kako su tamo doputovali ministri spoljnih poslova Francuske, Njemačke, Poljske, koji su potpisali dokument sa tadašnjim predsjednikom Ukrajine Janukovičem i prekršili svoje garancije. To su bili ljudi koji su i sada živi. Podsjećamo ih na to. To su iste države koje su zatvarale oči, kao što sam već rekao, osam godina dok je kijevski režim upotrebljavao tenkove i topove protiv svog sopstvenog naroda. Dok je kijevski režim te ljude, koji su bili protiv državnog udara, nazvao separatistima, granatirao ih, ubijao i tako dalje. To su one iste države koju su odbijale da upute bar jednu riječ osude na adresu kijevskog režima. I to su iste države koje su odbile da razgovaraju sa predsjednikom Putinom kada im je on predložio da se pokrenu pregovori i da se donesu dokumenta o garancijama bezbjednosti za Rusku Federaciju. To su one iste države koje su rekle Putinu: "Ne, ti nemaš pravo nikome ništa da naređuješ, primićemo ih u NATO, Ukrajina će ući u NATO" - poručio je Peskov.

To je bilo prije 2020. godine?

- Naravno. I cijeli taj sitem grešaka je doveo do toga da Putin odluči da se počne sa operacijom. Rusije je isuviše velika država da bi se sa njom moglo tako postupati i Rusija je isuviše jaka država da bi se predala - zaključio je Dmitrij Peskov.