Mitropolit krimski Tihonom Ševkunov rekao je u intervju za ATV da mir ne treba da bude po želji nekih sadašnjih svjetskih sila, nego onako kako je ugodno Gospodu.
Tihon je istakao da će samo tada mir biti takav da ga dugo vremena niko neće moći srušiti.
ATV: Na samom početku SVO ste izjavili da je konflikt u Ukrajini "tragedija bez presedana" i da treba da nastupi mir ali samo po volji Božijoj. Gdje se nalazimo danas nakon više od dvije godine od početka konflikta i koliko ćemo uspjeti u tome da nam Bog daruje mir?
Tihon: Tragedija se nastavlja. I kada sam govorio o tome da nam je potreban mir koji će biti po Božijoj volji, ja sam pomenuo riječi jednog od starozavjetnih proroka: „Govore nam mir, mir, a mira nema!“ Mir ne treba da bude po želji nekih sadašnjih svjetskih sila, nego onako kako je ugodno Gospodu. Samo tada će mir biti takav da ga dugo vremena niko neće moći srušiti. Tada će ga ljudi prihvatiti kao dobro i kao projavljenje pravednosti ovdje na zemlji. Mnogo godina smo bili svjedoci tih užasa koje su činili u Novorosiji. Izbjeglice su nam dolazile i u Moskvu i u Pskov, ljudi koji su izgubili mnogo djece u tim bombardovanjima i svemu što se događalo. Sa druge strane, ja, kao nekadašnji rektor Sretenjske duhovne akademije, jedan od mojih studenata je poginuo sa naše strane i jedan od studenata iz Ukrajine, koji je završio našu akademiju u Moskvi, vratio se u Ukrajinu. Ušao je u prodavnicu, tamo su ga prepoznali pripadnici specijalnih službi, poslali su potpuno neobučenog čovjeka u rov, na front. I Bodan je, takođe, poginuo. To je tragedija koju svi mi preživljavamo. Svi vidimo vanjsko uplitanje na strani Ukrajine. Oni vrše pritisak i ruše taj mir. Mi se nadamo da će se u sve lošijim i sve dramatičnijim i tragičnijim okolnostima naći izlaz, kako bi se i rat okončao i kako bi bile eliminisane i sve pretpostavke za novi rat. To je ono što nam treba, razumijete. Еto, upravo to. To je jedna dramatična i tragična priča. Ona se posebno osjeti ovdje na Krimu. Ovdje se sjećaju događaja prije deset godina, kada su se čete koljača spremale da krenu na Krim kako bi uništila ovdje veliki dio stvaralčkog ruskog stanovništva. Kada se sjećaju kako su tri autobusa u kojima su bili Krimljani fašisti spalili na putu, spalili su ih na putu od Kijeva do Krima, kada su se vraćali iz Kijeva. I u isto to vrijeme svi imaju rođake i bliske ljude, i tako dalje. Ali, ne treba ja da pričam Jugoslovenima šta je to građanski rat. Potrebno je da se molimo i Gospod će svojim promislom da upravlja onako kako treba. Siguran sam samo u to.
ATV: Vi i mi govorimo o sukobu među narodima. Ali on ne postoji sada samo kao takav, u Ukrajini se desio raskol, oni prave neke nove crkve. Isto se događa i kod nas, u našem regionu sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Događa se pogrom na Kosovu i Metohiji. Šta Vi mislite, da li je to krst našeg vremena?
Tihon: To je svakodnevica palog svijeta čovjeka. Od trenutka kada je grijeh pao na svijet, đavo prebiva u mnogim političarima i u mnogo običnih ljudi. Ali, djela političara su mnogo značajnija. Po principu: „Zavadi, pa vladaj!“ Kako da vidimo ko je u pravu, a ko griješi, da mi sami za sebe shvatimo. Oni koji pokušavaju da ujedine, oni su ispravni. Oni koji pokušavaju da u životu ostvare princip „zavadi, pa vladaj“, oni su neprijatelji ljudskog roda. I to što se sada događa u Ukrajini i u Srbiji, te podjele u korist vlasti, zbog toga da bi se vladalo, savršeno je jasno ko je u pravu, a ko griješi. Strašno je to što mi nismo imali dovoljno snage, ni u Rusiji, ni u Srbiji, da preduprijedimo taj proces cijepanja. Nije je bilo ni kod vas, ni kod nas. Ni kod nas '91. godine i sljedećih godina, niti kod vas. Bili smo slabi, nažalost.
ATV: Krim je veoma važan za Ruse. Za nekoliko dana koliko smo proveli ovdje, uspjeli smo vidjeti šta se ovdje nalazi i od kakvog je to značaja. Bili smo u Hersonesu. Koji su Vaši planovi i da li su svi Vaši putevi vodili upravo u ovu tačku, u mjesto gdje se krstio knez Vladimir?
Tihon: Da to je naš zajednički kupelj, knez Vladimir je naš zajednički kum, a mjesto krštenja je upravo Hersones. Vidjeli ste kakav je tamo ogroman objekat, koliko smo izgradili, biće i muzejski, duhovni i teološki centri. Sjećam se Krima od prije deset, dvanaest, petnaest godina, mnogo toga je urađeno. Ne možemo ni zamisliti koliko je toga urađeno za Krim i koliko se još radi. Slava Bogu! Cijela Rusija koja je pomagala da se Krim preporodi od zapuštenosti, strašne zapuštenosti. Nije bilo puteva, ni normalnog aerodroma. Svi su to sa radošću radili, jer je svima jasno da je to naša sopstvena zemlja, rođena i voljena zemlja. I za nas, i za Ukrajince i za Bjeloruse i za sve pravoslavne, za našu pravoslavnu, rusku tradiciju, i srpsku tradiciju, šta je za vas Kosovo, to je za nas Krim. Naravno da je to veoma važno i mi sa entuzijazmom i ogromnom radošću učestvujemo u preporodu svih. Prije ili kasnije će nastupiti mir. Prije ili kasnije rane će početi da zacjeljuju, a to što je urađeno biće naslijeđe svih.
ATV; Za sami kraj. Čitajući Vašu knjigu zapamtila sam jednu misao, jednu rečenicu koju ste nekoliko puta spomenuli: „Hristos je isti juče, danas i zauvijek“. Koliko ćemo kao ljudi, kao čovječanstvo, nije važno da li smo Rusi, Srbi, Ukrajinci i tako dalje, uspjeti da se izbavimo od takvog stanja duše koje utiče i na svijet oko nas i može li nas beskonačna ljubav Gospodnja spasiti, da ne potonemo?
Tihon: O tome je govorio sam Gospod. Govorio je o svojoj pobjedi. O svojoj pobjedi uz pomoć Crkve. Sa nama i unutar nas. „Niko, dok sam ja uz vas, ne može da vas povrijedi, ne može da vas duhovno preobrati, ne može da vas udalji od toga puta pobjede ljubavi.“ To su riječi Jevanđelja, to su jevanđeljska obećanja, zbog toga mi i živimo kako bismo sve to ispunili. Da, različiti smo i ne treba da ispravljamo te razlike. Srbi su Srbi, Rusi su Rusi, Ukrajinci su Ukrajinci. Bjelorusi imaju svoje posebnosti i tako dalje. Ali kada smo u Hristu, kada dolazimo u hram, kada se pričešćujemo, kada postajemo jedno tijelo sa Hristom, kada mislimo o Bogu, tada dobijamo, a to je zadivljujuće, božansko jedinstvo. A određene raznolikosti su predivne, to je dobro. Raznolikost kultura. Niko ni ne sumnja u to da ono i treba da postoji. „Treba da među vama postoje različiti, kako bi se se stvorili najbolji“. Obavezno. To su, takođe, riječi iz Svetog pisma. Zbog toga sam duboko ubijeđen da ćemo ovaj period naše opšte slabosti, kada smo dozvolili razdoru i podjelama da trijumfuju u našem jedinstvenom narodu, gdje pripadaju i Ukrajinci, koji imaju svoje osobenosti, i Bjelorusi i Rusi, mislim na ruski narod, zaustaviti. Mi ćemo to zaustaviti jer se radi o hiljadugodišnjoj tradiciji života iste porodice, istog roda. Ali, to je samo lekcija. Mi ne smijemo biti duhovno slabi. Mi ne smijemo da se predajemo onima i gubimo od onih koji siju razdor. Mi smo krivi! Sami smo krivi! To što đavo sije razdro kroz ove ili one političare, kroz ove ili one države, političke strukture nije naš problem. Naš problem je što smo mi bili slabi da to savladamo! Treba da se bavimo sami sobom! Daće Bog, o čemu sam i govorio: ovaj svijet, Božiji svijet, mora da trijumfuje, Božija promisao o jedinstvu: „Da svi budete kao jedno!“, kaže Gospod u posljednjoj besjedi učenicima. Tako treba da bude. A sve dok se nekom u našoj zajedničkoj, velikoj porodici dopada podjela, oni se tome raduju, skaču od sreće, znate kako oni skaču. To jednostavno govori o ozbiljnoj bolesti. O ozbiljnoj bolesti. „To što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavi“, kaže se u Svetom pismu. A oni hoće da rastave. Oni ratuju protiv Boga i biće kažnjeni. Od Boga. Jer, kako ide ona riječ...kako ide ona riječ... Zato što se ne može nekažnjeno ratovati protiv Boga. Čovjek će sam sebe kazniti protivljenjem volji Božijoj.
