Kako bi obezbijedili da sve funkcioniše kako treba, a gosti izađu zadovoljni iz njihovih ugostiteljskih objekata, vlasnici kafića i restorana trude se da ispoštuju protokole i standarde koji se od njih zahtijevaju, ali da često u tome pretjeraju, čak se služe i nedozvoljenim metodama i to najčešće na štetu svojih zaposlenih dokazuje primjer sa društvenih mreža.
Nedavno objavljena fotografija spiska kazni koje je jedan od srpskih ugostitelja naplaćivao zaposlenima u kafiću, ukoliko ne ispoštuju radne zadatke koje od njih zahtijeva, šokirao je korisnike društvenih mreža.
Naime, ukoliko bi njegovi radnici, na primjer, koristili mobilni telefon van pauze morali bi da mu plate 200 dinara (oko tri KM), a ako se služe istom “nedozvoljenom radnjom” dok su u lokalu zauzeta tri stola ili jedan od gostiju čeka da bude uslužen kod vitrine za sladoled, kazna skače na 500 dinara (oko sedam KM). Držanje mobilnog telefona van mjesta koje je za to predviđeno – radnike je koštalo 200 dinara (oko tri KM), a ako tokom njihove smjene gazda primjeti nedostatak toalet papira ili sapuna u toaletu za goste, bili bi mu dužni dodatnih 300 dinara (oko četiri KM).
Slične kazne odnose se i za upotrebu klima uređaja, “ne paljenje rasvjete i ne navlačenje zavjesa na vrijeme”, kao i neobisane stolove u toku radnog vremena ili na kraju dana.
Sjedenje tokom smene radnicima bi “izbilo” još 300 dinara (oko četiri KM) iz džepa, držanje kese za smeće u šanku 500 dinara (oko osam KM), nedopunjeni frižideri još 300 (oko četiri KM), a neki od najskupljih prekršaja, u iznosu od 600 dinara (oko 10 KM), su držanje novca van mjesta koje je namijenjeno za to i neotkucan račun.
Na ovom rigoroznom spisku još se nalaze i pravila o mestu i vremenu pušenja cigareta, musavom staklu na vitrini za sladoled, usluživanju bez upotrebe ajncera i pauzi koja je nedopustiva “kada u lokalu ima više od tri stola, a naročito od 9 do 10 u prvoj smjeni i 18 do 22”, prenosi Blic.
Autora posta koji je objavio fotografiju šokantnog spiska, iz lokala koji više ne radi, na Reditu interesovalo je da li ova praksa postoji i u nekim drugim kafićima. Međutim, zgranuti korisnici odmah su počeli da osuđuju vlasnika i pomenuta pravila, pa ih je zanimalo jedino da li je ovakvo nešto uopšte zakonito, ali prije svega – da li je i normalno. Protiv zakona je da konobar brine o ve-ce papiru i sapunu ili šanker, za to brinu higijeničari a ne oni koji ti donose piće, samo za tu stavku bi sanitarna inspekcija trebala da reaguje”, “Sjedenje 300 dinara? Dabogda mu u kafiću stalni gosti bili Pero Pacov i Mile Bubašvaba”, “A kao nagradu, radnik ima (i prijavljen je na) minimalac…fantazija”, “Kafić koji bi ovo želio da radi ne bi dugo opstao, kafići i restorani po BG već imaju problem da nađu ljude da rade za crkavicu koju plaćaju – pisali su korisnici.
Drugi nisu mogli da ne obrate pažnju na činjenicu da bi radnici zbog svega tri ili četiri prekršaja mogli da ostanu bez dnevnice ili bakšiša. Dnevnica? 1500 dinara (oko 25 KM)”, “Dnevnica je bila 700 dinara (oko 12 KM), lako odeš u minus sa kaznama”, “Najveći problem ovde je što ljudi i dalje rade tu i cimaju se na kraju mjeseca koliko će im skinuti od plate. Razumem ja sve, nije jednostavno naći posao, ali ovo ne smijemo da dozvolimo, da neki tamo gazda lokala se pravi pametan i da gleda kako da mi smanji i onako već malu platu. Niko ovdje ne razmišlja da što je zaposleni zadovoljniji na poslu da će bolje i efektivnije raditi, ako već ne može taj vlasnik kafića da mu pruži veću platu, onda bar neka bude čovjek, to ne košta ništa – dodaju.
Neki od njih podijelili su slična iskustva koja su doživjeli ili čuli za njih. Znam za jedno mjesto gdje je gazda branio konobaricama zapisivanje narudžbina, čak i kad bi tipa pola firme došlo na pauzu i imali su neka čudna pravila kako smiju ili ne smiju posluživati stvari. Pritom sve na nekim štikletinama, sumnjam da bi neko ono želio da nosi na poslu osam ili koliko već sati. Ne znam da li sam ikada vidio istu konobaricu duže od dva mjeseca”, “Imao sam ponudu da radim u kafiću koji je imao još rigoroznija pravila od ovih i mnogo veće cijene plaćanja greške (cijene su preko 500 dinara uglavnom). Fora je što je to ideja menadžera, a ne gazde, zato što je to uglavnom neko iskompleksirano g**no koje ne može da kontroliše radnike. Fora je što je plata malo veća od minimalca, bakšiš nije loš, ali nekima koliko sam čuo nedovoljan da pokrije njihove dugove prema kafiću. Najčešće ni ne znaju šta su zgriješili ili kada se obračunava plata, bude nešto jako malo. Taj kafić je zatvoren iz nenormalno puno neregulisanih obaveza. Ako se nekome ponudi nešto slično ovome, iskreno savjetujem da bježite što dalje od toga – navode korisnici.
Sa druge strane bilo je i onih koji smatraju da je potez kažnjavanja radnika na ovaj način opravdan, budući da većina prekršaja spada u radne zadatke koji bi trebalo da se obavljaju bez izuzetka. Pa dobro, sve ovo je i donekle logično (osim sjedenja) ako konobar sve radi kako treba šta ima veze da li je sjeo ili stoji kao budala za šankom. Kazne koje kafić dobija za ne izdavanje računa, kantu za smeće u šanku i prljave vitrine za hranu su mnogo veće od ovog što piše – zaključuje neko.
