Logor Aušvic-Birkenau prošao je kroz veliku transformaciju, od logora za političke zatvorenike do mašine za ubijanje cijelih porodica, izjavila je Janina Ivanjska, jedna od preživjelih zatvorenika ozloglašenog nacističkog logora.
Ona je tokom govora povodom 80 godina zatvaranja Aušvica u Osvjećimu podsjetila da je logor prvobitno bio mjesto za Poljake koji su se protivili nacističkoj okupaciji, a da se nakon toga pretvorio u logor ratnih zarobljenika.
Prema njenim riječima, Aušvic je tada postao logor rada, u kojem su Rusi i Poljaci korišteni za testiranje gasova, "da se vidi koji otrov je najefikasniji za trovanje".
Ivanjska je navela da su nacisti kasnije počeli da dovode i žene.
Prema njenim riječima, teško je procijeniti koliko ljudi je ubijeno.
Ivanjska se sjeća da je malo ljudi premješteno u druge logore, te da su neki dovođeni iz drugih zemalja i direktno uvođeni u gasne komore.
- Kasnije je logor postao mašina smrti. Niko ne zna tačno koliko ih je ubijeno - navela je Ivanjska.
Ona svjedoči da su nacisti 1943. godine počeli da dovode Rome i da su dovođene cijele porodice.
- Doktor Jozef Mengele bi se postarao za njih. On je i prije rata vršio eksperimente kako bi dokazao da su Nijemci superiorni, a Jevreji i Romi - bezvrijedni narodi koje treba istrijebiti. U avgustu više nije ostao nijedan živ Rom, jer nisu više bili potrebni Mengeleu - sjeća se Ivanjska.
Ona je napomenula da se na današnji dan "slavi oslobođenje", dan kada je logor prestao da radi.
- Tada je bilo tek nekoliko zatvorenika. Ostali su mladi, bolesni, trudnice - tek 10 odsto od početnog broja. Stotine hiljada izvedeno je i odvedeno u druge logore, te su mnogi tek kasnije oslobođeni - dodala je Ivanjska.
Sjećanje je ključ za razumijevanje današnjice i dizajniranje budućnosti, izjavio je dr Pjotr Civinski na komemoraciji povodom 80. godišnjice oslobađanja nacističkog logora Aušvic.
- Sjećanje razdvaja i ujedinjuje ljude. Ono boli, pomaže, vodi, upozorava, obavezuje i podiže svjesnost. Bez sjećanja ne znate koji put da odaberete - rekao je Civinski.
On je napomenuo da ljudi danas uče istoriju, ali da to nije isto kao "učenje sjećanja".
- Istorija su činjenice, a sjećanja doživljaj tih činjenica - naveo je Civinski.
On je istakao da se moraju promijeniti obrazovni programi, u kojima se uče samo činjenice, ali ne i sjećanje, jer sjećanje nije samo stvar kulture, već jasnoće i identiteta.
- Šta da radimo danas sa sjećanjem? Ako ste nemoćni i ne možete dalje - možda ste došli do granice, koja je uvijek imaginarna. Uradite nešto dobro za druge, koliko možete. Shvatićete da radite to za sebe i tada nećete biti bespomoćni. Neka vaše sjećanje bude živo, jer je ono vaš stub i predstavlja vas same - poručio je Civinski.
Nakon obraćanja Civinskog uslijedila je jevrejska molitva, a zatim su priložene svijeće u znak sjećanja na žrtve Holokausta.
Komemoraciji prisustvuje i srpski član i predsjedavajuća Predsjedništva Željka Cvijanović.
