Papa Franja preminuo je u 89. godini, mjesec dana nakon otpuštanja iz bolnice, gdje je pet nedjelja liječen od infekcije koja je prerasla u bilateralnu upalu pluća. Preminuo je od moždanog udara i zatajenja srca, saopštio je Vatikan. Kako su predočili, moždani udar je doveo do kome i nepovratne srčane insuficijencije.
Nakon papine smrti, u Vatikanu je došlo do sedisvakancije - posebnog režima koji obilježava period bez pape.
Papa Franja je u testamentu potvrdio da želi da bude sahranjen u bazilici Svete Marije Major u Rimu, a ne u bazilici Svetog Petra u Vatikanu, gdje su mnogi njegovi prethodnici našli svoje posljednje počivalište.
U testamentu koji je objavio Vatikan, Franja je jasno izrazio želju da bude sahranjen "u zemlji, bez posebnih ukrasa", a iznad njegovog groba treba da stoji obična ploča sa njegovim papskim imenom na latinskom: Franciscus.
Još nije potvrđeno kada će biti održana sahrana. Reakcije stižu iz cijelog svijeta.
Poslednji dani pape Franje. Nije slušao ljekare, želio je da bude među ljudima. Nije mirovao ni u posljednjim nedjeljama i danima svog života - nastavio je da prima posjetioce i upoznaje ljude.
Ovo je tekst papinog testamenta
"Kako osjećam da se približava suton moga zemaljskog života i s čvrstom nadom u vječni život, želim iznijeti svoje posljednje želje isključivo u pogledu mjesta svog sahranjivanja.
Tokom cijelog života, kao i tokom svoje svešteničke i episkopske službe, uvijek sam se povjeravao Majci Gospoda našega, Blaženoj Djevici Mariji. Zbog toga molim da moji smrtni ostaci počivaju, iščekujući dan vaskrsenja, u papinskoj bazilici Svete Marije Velike.
Želim da moje posljednje zemaljsko putovanje završi upravo u ovoj drevnoj marijanskoj svetinji, gdje sam uvijek dolazio da se pomolim na početku i na kraju svakog apostolskog putovanja, pouzdano povjeravajući svoje namjere Bezgrešnoj Majci i zahvaljujući joj za njenu nežnu i majčinsku brigu.
Molim da moj grob bude pripremljen u grobnoj niši u bočnoj lađi, između Pavlinske kapele (kapele Salus Populi Romani) i Sforzine kapele u Bazilici, kako je prikazano na priloženom planu.
Grob treba biti u zemlji, jednostavan, bez posebnih ukrasa, s natpisom: Franciscus.
Trošak pripreme sahrane biće pokriven iznosom koji je osigurao dobročinitelj, a koji sam dogovorio da bude prebačen papinskoj bazilici Svete Marije Velike. Dao sam potrebna uputstva kardinalu Rolandasu Makrickasu, izvanrednom povjereniku Liberijanske bazilike.
Neka Gospod velikodušno nagradi sve one koji su me voljeli i koji za mene nastavljaju da se mole. Patnju koja je obilježila završno razdoblje moga života prikazujem Gospodu za mir u svijetu i za bratstvo među narodima".
