U 37. godini gotovo je odustao od potrage za suprugom, a onda upao u zamku „instant braka“

Onda je na internetu počeo nailaziti na oglase agencija za upoznavanje koje su obećavale brzo sklapanje braka. Tvrdile su da muškarci preko njih neće morati godinama prolaziti kroz veze bez budućnosti, već da će biti upoznati sa ženama koje su spremne brzo zasnovati porodicu.

„Posrednici su govorili da su djevojke iz pokrajine Guidžou štedljive“, kaže Vang. Uvjeravali su ga da znaju voditi domaćinstvo, da dolaze iz skromnijih porodica i da će se nakon udaje skrasiti.

S tom nadom Vang je otputovao u Gujang, glavni grad pokrajine Guidžou na jugozapadu Kine. Agencija mu je obećala da će provjeriti prošlost kandidatkinja, te mu ponudila odštetu ako se pokaže da je postao žrtva prevare.

Tokom nekoliko dana upoznao je sedam žena, ali mu nijedna nije odgovarala. Onda mu je predstavljena osma kandidatkinja. Upravo mu se ona učinila idealnom. Tvrdila je da se nikada nije udavala i da nema djece, a Vang ju je opisao kao jednostavno obučenu, povučenu i iskrenu.

Sreli su se svega četiri ili pet puta, a svaki susret trajao je između osam i deset minuta. Uprkos tome, samo nekoliko dana nakon što su se upoznali odlučili su da se vjenčaju.

Za brak potrošio desetine hiljada evra

Vang je za cijeli proces platio više od 300.000 juana, odnosno oko 40.000 evra. Kada se tome dodaju troškovi vjenčanja i drugi izdaci, procjenjuje da ga je brak koštao između 400.000 i 500.000 juana.

Toliko brz brak možda zvuči neobično, ali upravo na tome počiva industrija takozvanih „instant brakova“, koja je posljednjih godina procvjetala u dijelovima Kine. Agencije muškarcima koji teško pronalaze partnerke obećavaju da će ih u vrlo kratkom roku spojiti sa ženama koje žele brak.

Vang je isprva vjerovao da je pronašao ono što je godinama tražio. Međutim, svega nekoliko mjeseci nakon vjenčanja počeli su da ga kontaktiraju uterivači dugova. Tvrdili su da im njegova supruga duguje novac.

Postao je sumnjičav, pa je pregledao njen telefon. U njemu je pronašao dokumente koji su otkrivali potpuno drugačiju priču od one koju mu je ispričala prije vjenčanja.

Otkrio da se već tri puta udavala

Ispostavilo se da je njegova supruga bivša hostesa u karaoke-baru, da se već tri puta udavala i da ima troje djece. Imala je i velike dugove, te ozbiljnu polno prenosivu bolest. Vang tvrdi da mu je lagala čak i o svojim godinama.

Kada ju je suočio sa onim što je pronašao, pristala je na razvod, ali nije htjela da vrati novac. Vang se potom vratio u agenciju preko koje ju je upoznao, očekujući da će mu pomoći. Međutim, njihove kancelarije već su bile prazne. Agencija je nestala.

Vang sada pokušava da se razvede i vrati barem dio svoje životne ušteđevine. Posljedice nisu samo finansijske. Kaže da ga roditelji krive za ono što se dogodilo, da pati od nesanice i tjeskobe, te da se teško koncentriše na posao.

Kina ima 30 miliona više muškaraca nego žena

Njegova priča dio je mnogo šireg problema. Dugogodišnja kineska politika jednog djeteta, u kombinaciji s tradicionalnom sklonošću muškim potomcima, ostavila je duboke demografske posljedice. U Kini danas živi oko 30 miliona više muškaraca nego žena. Problem je posebno izražen među muškarcima u manjim gradovima i ruralnim područjima, gdje mnogi teško pronalaze partnerku.

Istovremeno su očekivanja od potencijalnih mladoženja visoka. Vang kaže da se od muškarca često očekuje da ima kuću i automobil, te da plati takozvanu „cijenu nevjeste“, odnosno novčani iznos koji mladoženjina porodica daje mladenki ili njenoj porodici.

Za muškarce koji su već u kasnim tridesetim pritisak da se ožene može biti veliki. Upravo na toj grupi klijenata izrastao je unosan posao agencija koje obećavaju brzo pronalaženje supruge.

Vlasti krenule u obračun s prevarama

Agencije za upoznavanje u Kini nisu novost, ali tržište brzih brakova snažno je poraslo posljednjih godina. S njim su se pojavile i brojne optužbe za prevare i druge nezakonite prakse.

Između januara 2024. i marta 2025. godine kineski tužioci procesuirali su 1.546 osoba zbog krivičnih djela povezanih s industrijom posredovanja u braku. Problem je postao dovoljno ozbiljan da je pet državnih tijela pokrenulo zajedničku nacionalnu akciju protiv nepravilnosti.

U jednom slučaju agencija je navodno koristila konobarice iz karaoke-barova kao mamac. Prema navodima vlasti, od 128 muškaraca uspjeli su da izvuku više od 2,5 miliona juana, odnosno oko 320.000 evra.

Oženio se sedam dana nakon prvog susreta

Vang nije jedini koji tvrdi da je na ovaj način ostao bez velikog iznosa novca. Njegov stan u Gujangu s vremenom je postao svojevrsno okupljalište muškaraca sa sličnim iskustvima. Neki pokušavaju da pronađu vlasnike nestalih agencija, a drugi da vrate novac od žena koje su ih napustile nedugo nakon vjenčanja.

Među njima je 59-godišnji Sju Rulin, koji je potrošio gotovo 500.000 juana kako bi preko agencije pronašao suprugu za sina. Otac i sin otputovali su u Gujang, gdje je mladić upoznao potencijalnu suprugu. Samo sedam dana nakon prvog susreta već su bili vjenčani.

Sju tvrdi da su zahtjevi njegove nove snaje počeli gotovo odmah. Tražila je da joj kupe „ajfon“ i daju novac za pokretanje posla. Potom je tražila još 120.000 juana za vjenčanicu i nakit, a porodica je bila spremna da joj kupi i kuću.

Međutim, manje od dvije sedmice nakon vjenčanja žena je pobjegla. Policija ju je poslije privela, par se razveo, a uhapšeni su i vlasnici agencije. Sju još pokušava da vrati barem dio novca koji je njegova porodica izgubila.

Agencije se oslanjaju na riječ posrednika

Jedan vlasnik agencije za upoznavanje u Gujangu rekao je BBC-ju da u Kini postoji ogromno tržište za „instant brakove“. Prema njegovim riječima, taj posao posebno se razvio tokom posljednje dvije ili tri godine.

Agencije povezuju žene iz tog dijela zemlje s muškarcima iz drugih kineskih pokrajina koji mogu biti relativno imućni, ali zbog godina, mjesta stanovanja ili drugih okolnosti teško pronalaze partnerke.

Vlasnik je, međutim, priznao da njegova agencija ne provodi formalne provjere prošlosti žena. Umjesto toga, oslanjaju se na lokalne posrednike koji tvrde da poznaju kandidatkinje i njihove porodice. On tvrdi da je više od 90 odsto informacija koje klijenti daju agencijama istinito, ali slučajevi poput Vangovog pokazuju koliko posljedice mogu biti ozbiljne kada provjere zakažu.

Bračnu prevaru teško je dokazati

Čak i kada muškarac vjeruje da je prevaren, povratak novca i krivični progon nisu jednostavni. Kineski zakon ne poznaje posebno krivično djelo bračne prevare. Da bi slučaj prerastao u krivični postupak, potrebno je dokazati da je druga osoba od samog početka u brak ušla s namjerom da uzme novac.

Advokat Fan Binghe objašnjava da se osumnjičene žene mogu braniti tvrdnjom da su se zaista namjeravale udati, ali su nakon vjenčanja zaključile da brak ne funkcioniše. Zbog toga može biti vrlo teško utvrditi gdje završava propali brak, a počinje unaprijed osmišljena prevara.

Za Vanga je cijelo iskustvo promijenilo pogled na brak. Uspio je da vrati dio izgubljenog novca, ali ne sve, a nakon svega više nije siguran želi li ponovo tražiti suprugu. Gotovo dvije godine nakon početka cijele priče još uvijek čeka da se njegov brak pravno okonča i da konačno može nastaviti sa životom.

„Ne znam kada će se ovo riješiti da mogu ponovo početi normalno živjeti. Čini se kao da nema kraja“, kaže Vang, prenosi Indeks.hr.