Facebookom se dijeli članak iz 2016. godine sa neutemeljenim tvrdnjama da je u Sjedinjenim Američkim Državama izglasan zakon kojim se omogućava čipovanje ljudi. U stvarnosti, niti zakon predviđa “čipovanje” bilo koga niti se odnosi na generalnu populaciju.
U tekstovima ovih vijesti se navodi da je u SAD-u usvojen zakon u Predstavničkom domu pod imenom Kevinov i Avonteov zakon. Ovaj zakon, prema tvrdnjama iz članka, omogućava čipovanje ljudi. U tekstu se navodi i da zakon predlaže da se čipuju sva ona lica koja boluju od demencije, Alchajmerove bolesti ili su u autističnom spektru.
Šta je usvojio Predstavnički dom SAD-a i kada?
U analizi objavljenoj 17.12.2016. godine Snopes je provjeravao tačnost tvrdnje da će House resolution (HR) 4919, poznatiji kao Kevinov i Avonteov zakon, dozvoliti mikročipovanje svih lica koja boluju od demencije, Alzheimerove bolesti ili su u autističnom spektru.
Snopes navodi da je 8. decembra 2016. godine Predstavnički dom SAD-a usvojio Rezoluciju 4919 Doma (poznatu kao Kevinov i Avonteov zakon) kojom se ponovo ovlašćuje Program upozorenja za nestale pacijente/kinje sa Alchajmerovom bolešću.
U pitanju je program koji je, dok nije istekao 2013. godine, davao federalne grantove lokalnim agencijama i organizacijama u svrhu zaštite i lociranja nestalih pacijenata/tkinja sa Alchajmerovom bolešću i povezanom demencijom (sa dodatnom odredbom koja podržava iste usluge za nestale pacijente/kinje sa poteškoćama u razvoju, kao što je autizam).
Snopes ističe da oko ovog usvajanja nije bilo posebnih kontroverzi. Jedino oko čega je javnost donekle bila zabrinuta jeste odobrenje uređaja za praćenje pacijenata/tkinja koji/e su u opasnosti od toga da zbog bolesti zalutaju i nestanu. Opravdana zabrinutost prerasta u paranoju, navodi Snopes, a u ovom slučaju to se desilo zbog širenja dezinformacija.
Činjenica je, prije svega, da zakon ne predviđa bilo kakve mikročipove, nego uređaje za praćenje koji su, kako je i definisano Prijedlogom zakona, koji je u vrijeme pisanja Snopesove analize bio usvojen tek u Predstavničkom domu, neinvazivni i nisu trajni. Pozivajući se na zakon, Snopes u analizi piše:
(...) iako formulacija HR 4919 može pokrenuti neku legitimnu raspravu o zabrinutosti za privatnost, ona ne predviđa “mikročipovanje” bilo koga – ni ljudi s Alzheimerom, ni ljudi s autizmom, ni stanovništva uopšte. Prijedlog zakona jasno ograničava vrstu uređaja za praćenje na one koji su “neinvazivni i nisu trajni”:
“Najkasnije 120 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona državni pravobranilac, u konsultaciji sa sekretarom za zdravstvo i socijalne usluge i vodećim istraživačkim, zagovaračkim, samozastupničkim i uslužnim organizacijama, utvrdiće standarde i najbolju praksu u vezi sa korištenjem neinvazivne i netrajne tehnologije praćenja, kada je staratelj ili roditelj, u dogovoru sa zdravstvenim radnikom pojedinca, utvrdio da je neinvazivni i netrajni uređaj za praćenje najmanje restriktivna alternativa za lociranje pojedinaca, kao što je opisano u pododjeljku (a)(2) člana 240001 Zakona o kontroli i provođenju zakona nasilnog kriminala iz 1994. (42 U.S.C. 14181)”, kako se navodi ovim zakonom.
Pod ovim neinvazivnim i netrajnim uređajima se, dakle, ne podrazumijevaju ”mikročipovi”, već uređaji poput jednostavne narukvice, što je, kako Snopes navodi, bilo specificirano u ranijem zakonu koji je bio na snazi do 2013. godine. Snopes dalje u analizi ističe i da je upotreba uređaja za praćenje na sasvim dobrovoljnoj osnovi:
Na kraju, Prijedlog zakona precizira da je korištenje uređaja za praćenje strogo dobrovoljno i zabranjuje saveznoj vladi da uspostavlja baze podataka koje sakupljaju informacije prikupljene sa takvih uređaja.
Dakle, netačno je da pomenuti zakon dozvoljava mikročipovanje svih lica koja boluju od demencije, Alzheimerove bolesti ili su u autističnom spektru. Ono što zakon predviđa jeste pružanje finansijske pomoći, odnosno grantova organizacijama koje se bave pitanjima oboljelih od Alchajmerovom bolesti, demencije ili su iz autističnog spektra. Roditelji i zakonski staratelji mogu posve na dobrovoljnoj osnovi da se prijave u program koji bi njihovoj djeci, odnosno štićenicima, omogućio da, ukoliko ispune uslove, postanu korisnici/e uređaja koji bi pratili njihovo kretanje kako bi se izbjegli nestanci sa tragičnim krajem.
Napomenimo da, u skladu sa zakonodavnim procesima u SAD-u, nacrt zakona usvaja Predstavnički dom, što se ovom slučaju desilo 2016. godine, a potom se šalje na usvajanje u Senat. Tokom ovog procesa moguće su različite izmjene i dopune. Potom se u identičnom obliku usvaja u oba doma te se šalje na potpis predsjedniku države. U ovom slučaju zakon je u konačnom obliku usvojen tek 2018. godine, kada ga je potpisao tadašnji američki predsjednik Donald Tramp. Kevin i Avonteov zakon nazvan je u čast dvojice dječaka iz autističnog spektra koji su poginuli nakon što su nestali. Devetogodišnji Kevin Curtis Wills odlutao je od kuće, skliznuo u rijeku Rakun u Iowi i udavio se 2008. godine, a četrnaestogodišnji Avonte Oquendo odlutao je iz svoje škole i utopio se u East Riveru u New Yorku 2014. godine.
U skladu sa navedenim činjenicama, navodi o tome da ovaj zakon “znači da je otvoren put za mikročipovanje cijelog čovječanstva” te da će Ministarstvo pravde moći "čipovati" koga hoće, i to na osnovu niza dijagnoza, kao što je i "sistemsko opiranje Vlasti”, neutemeljeni su i netačni. Pored činjenice da nemaju utemeljenje u samom zakonu u kojem piše nešto potpuno suprotno, dodatno ni dijagnoza "sistemsko opiranje Vlasti” ne postoji, što je vidljivo i pretragom te fraze na engleskom jeziku, piše Raskrinkavanje.
U zaključku, ni tvrdnja da je zakon donesen u medijskoj tišini, kojom se naglašava “zavjerološki” ton članaka, takođe nije tačna. Google pretraga za period od 2014. godine do 2018. godine, kada je zakon u konačnom obliku usvojen i kada je stupio na snagu, pokazuje niz izvještaja o njemu.
