Mine uzimaju danak i decenijama poslije rata

"Preliminarni izvještaj deminerske nesreće govori da organizacija i demineri nisu poštovali unutarprojektne distance i da nisu poštovane opšte standardne procedure o tome kako se radi na projektu," rekao je Saša Obradović, drektor Centra za uklanjanje mina u BiH.

Najveći broj incidenata sa minama desio se u Doboju gdje je poginulo 34 ljudi, u gradu na čijoj se teritoriji i sada nalazi najviše mina. Odmah nakon Doboja slijede Teslić i Rogatica. Prostor pokriven minama zaostalim iz rata je prevelik, a stručnih ljudi obučenih za deminiranje je premalo. Prosjek starosti deminera u Republici Srpskoj je 50 godina, a uskoro svi oni odlaze u penziju. Mladog kadra gotovo da nema.

"Mlađi kadar se praktično ne opredjeljuje za taj poziv, iz prostog razloga što je to jako rizičan posao, a plate se mogu staviti pod znak pitanja da li su adekvatne. Za pravog i kvalitetnog deminera pored osnovne obuke koja traje do mjesec dana, odnosno dvije ili tri radne sedmice, treba najmanje dvije godine da sa kvalitetnim ljudima radi, kako bi stekao znanja i vještine," kaže Dragan Kos, pomoćnik direktora za deminiranje u Republičkoj upravi civilne zaštite RS.

U Republici Srpskoj, 200 kvadratnih kilometara površine nalazi se pod minama, a čišćenje dodatno otežava nepristupačni teren, jer je oko 70 odsto prekriveno gustom šumom. Strategija protivminskog djelovanja, koju je u februaru usvojio Savjet ministara, predviđa da do 2025. godine čitava teritorija BiH bude očišćena od mina.