Kod Oskara ništa novo

Baš tako, ništa novo. Leonardo Di Kaprio ponovo nije dobio Oskara, Akademija je i ove godine kompenzovala, istina ne zbog boje kože, već zbog minulog rada i ove godine imali smo prvu žensku dobitnicu neke nagrade (ovoga puta za najbolju kameru gdje je pozlaćeni kipić odnijela Otum Durald Arkapov za svoj rad kamerom na filmu „Grešnici“), i ove godine jedan popkorn film, „F1“, je bio nominovan za Oskara za najbolji film i po ustaljenoj tradiciji (baš kao „Barbi“ prošle godine za najbolju pjesmu) osvojio nagradu, ne za najbolju pjesmu pošto je, priznaćete, prilično teško otpjevati nešto dok oko vas zuje bolidu, već baš za to zujanje bolidu ili u prevodu za najbolji zvuk i naravno Kamerunov „Avatar“ je i ove godine ovjerio svoju pretplatu za najbolje vizuelne efekte. Istina desili su se i neki noviteti poput nove kategorije za najbolji kasting, kao i iznenađujuća činjenica da su Akademija i Holivud konačno zakopali ratne sjekire sa Netfliksom što je rezultovalo pored Oskara za najbolji kratki igrani i dokumentarni film i onim u „ozbiljnijim“ kategorijama poput najbolje pjesme i dugometražnog animiranog filma koje su pripale filmu „K-pop lovci na demone“ (malo reklame za K-pop nije na odmet) te scenografiju, šminku i kostim koje su otišle u „ruke“ „Frankenštajna“ Giljerma del Tora. Još uvijek se ne zna kako će na ovo reagovati Martin Skorseze čiji su posljednji filmovi „Irac“ i „Ubistva pod mjesečevim cvijetom“ rađena pod plaštom Netfliksa i Epla imale učinak 0 od 10. Kada smo već kod Skorsezea čini se da više nije jedini režiser koji je morao čekati 20 godina da bi napokon dobio Oskara za svoj rad. I baš ovdje stižemo do gore pomenute kompenzacije jer je gotovo dvadeset godina od svoje prve nominacije za najboljeg režisera Pol Tomas Anderson konačno nagrađen kao najbolji režiser za svoj film „Jedna bitka za drugom“. Ne možemo reći da je pomenuto ostvarenje loš film (daleko od toga) ali ni da je u rangu sa prethodnim Andersonovim radovima poput „Magnolije“ ili „Biće krvi“ jer je jednostavno za razliku od pomenutih filmova Anderson, čini se, počeo da pravi određene kompromise i u određenim momentima odustajao da do kraja uđe u srž određenih problema. Tako nešto definitivno nije bilo slučaj u pomenutom „Biće krvi“ koji bi vjerovatno hvaljenom režiseru donio Oskara da mu direktni protivnici nisu bili braća Koen sa svojim jednako kvalitetnim „Nema zemlje za starce“. Budući da su Koenovi imali bolji pedigre i bogatiju filmsku biografiju od Andersona zlatna statua je pripala „Nema zemlje za starce“ za najbolji film kao i Koenovima za režiju. Anderson je morao da čeka gotovo dvije decenije da nakon četrnaest nominacija osvoji nagradu Američke akademije za nauku i umjetnost. Ako mu je za utjehu Anderson je Dolbi teatar napustio sa tri nagrade, za najbolji film, režiju i adaptirani scenario.

Akademija ni ovaj put nije razočarala Leonarda Di Kaprija ne dodijelivši mu nagradu za najbolju mušku ulogu nastavivši tako tradiciju koja je počela još prije dvadeset godina pruživši tako priliku redovnim korisnicima društvenih mreža da (opet) zbijaju šale na ovu tematiku. Ruku na srce ovo je bila tek druga nominacija za Di Kaprija od Oskara koji je dobio za „Izgnanika“ tako da je pred njim barem još jedna neuspješna nominacija ili možda ipak Akademija skrati ciklus za čuvenog glumca. Malo zbog tradicije, malo zbog dugog jezika Timotija Šalameja, a malo i zbog činjenice da su „Grešnici“ od silnih nominacija u tom momentu u svojim rukama držali tek tri zlatna kipa nagrada je na kraju otišla u ruke Majkla B. Džordana za dvostruku ulogu u „Grešnicima“. Utisak je da Akademija ne bi napravila grešku da je statua otišla u ruke Itana Houka koji je na svojim plećima i jeziku iznio čitav film „Plavi mjesec“ izvrsno dočaravši lik Lorenca Harta u trenucima kada njegova zvijezda slavnog tekstopisca sve više blijedi. Ipak na strani Džordana bilo je nekoliko „argumenata“ zbog kojih ga Akademija jednostavno nije mogla preskočiti.

Kod Oskara za najbolju glavnu žensku ulogu nije bilo nikakvih iznenađenja budući da je nagrada otišla u ruke irske glumice Suzan Bakli za ulogu Agnes Šekspir u filmu „Hamnet“. Bakli je svoju poziciju favorita utvrdila nizom nagrada koje je osvojila prije najiščekivanije filmske noći mada je ruku na srce statua mirne duše mogla otići i u ruke Rouzi Birn za njenu interpretaciju u filmu „Da imam noge, udarila bih te“ pogotovo zbog činjenice da ćemo teško ponovo imati priliku vidjeti australijsku glumicu u ovakvoj ulozi (s obzirom na to da je u posljednjih desetak godina viđamo isključivo u laganim komedijicama). Ako kod glavne ženske uloge nije bilo ni trenutka neizvjesnosti onda to ne možemo reći za sporednu žensku ulogu gdje je većina vjerovala da će nagrada otići u ruke ili Vunmi Mosaku ili Tejane Tejlor za svoju kratku ali eksplozivnu ulogu u Andersonovom filmu. Ipak statua je (ne nezasluženo) otišla u ruke veterane Ejmi Medigan čime je istovremeno obilježen i glumičin jubilej - 40 godina od prve i jedine nominacije za Oskara i to u istoj kategoriji. Kod muškaraca se pretpostavljalo da će Šon Pen osvojiti svoju treću nagradu za lik pukovnika Lokdžoua mada da se mene pita ako je ovaj Oskar već morao da pripadne „Jedna bitka za drugom“ onda je njegov dobitnik definitivno trebao da bude sensei Benisio del Toro.

Ulogu najvećeg gubitnika mogao bi ponijeti „Marti Veličanstveni“ koji je od 9 nominacija iz oskarovske noći izašao bez ijedne nagrade. Istina najveća uzdanica ovog filma bio je glumac Timoti Šalamej koji je zbog nesmotrene rečenice značajno umanjio svoje šanse da osvoji prestižnu nagradu. Negdje u ovoj kategoriji bi se bez ikakvog razloga mogle naći „Sentimentalne vrijednosti“ Joakima Trira ali je film ipak dobio Oskara za najbolji međunarodni film pri čemu ne treba zanemariti ni činjenicu da je riječ o norveškom filmu koji je učestvovao u takmičenju u organizaciji Američke filmske akademije. Mada iz mog subjektivnog ugla kao najveći gubitnici izgledaju upravo „Grešnici“ koji su u oskarovsku noć ušli kao film koji će obilježiti to veče uz rekordnih 16 nominacija da bi na kraju priče završili sa pristojnih ali skromnih 4 kipića s obzirom kako je sve izgledalo samo nekoliko sati ranije.