Kad pomislimo na razmaženo dijete, mnogima se digne kosa na glavi. Dijete koje bez razloga i neprestano nešto zahtijeva, "drami", izmišlja, vrišti, ima ispade bijesa samo da nešto dobije i ne priznaje nikakav autoritet, nego traži da sve bude po njegovom.
Prvo nam padnu na pamet ona djeca zbog koje svi prevrću očima u kafićima, restoranima, čak i na mjestima koja su predviđena za djecu. Ne vole ih baš ni druga djeca.
Uvijek je prva pomisao mnogih – roditelji previše popuštaju tom djetetu.
Taj krug uvijek zamišljamo tako da dijete nešto traži, roditelj ne da, dijete plače, roditelj da. Ali, to ima i jednu drugu dimenziju, pa stručnjaci uvijek ističu da se tu uvijek radi o - nezadovoljenim emocionalnim potrebama, nedosljednim granicama i nedostatku povezanosti.
Jedna stručnjakinja za svjesno roditeljstvo, Reem Raouda, koja je u svojoj karijeri radila s više od 200 djece, ustanovila je sa sigurnošću da razmaženo ponašanje može ukazivati na nezadovoljene potrebe. Еvo kojih pet znakova se mogu vidjeti kod izraženo razmažene djece, a savjetovala je kako roditelji mogu pokušati da isprave takvo ponašanje.
1. Ne žele da čuju "ne"
Dijete se nekad može protiviti pravilima ne zato što su ona teška, već zato što nisu dovoljno jasno postavljene granice, što djeluje zbunjujuće i frustrirajuće. Ako su pravila nejasna - ili ako dijete nema pravo da učestvuje u bilo kakvim odlukama koje ga se tiču – dijete može raditi stvari samo zato da bi dobilo osjećaj kontrole.
Savjet za roditelje: Umjesto da samo kažete "ne" i nastavite dalje, priznajte njihova osjećanja i tada recite šta zahtijevate: "Vidim da si uznemiren, jer želiš još da se igraš, ali sada je vrijeme za spavanje". Granice postavljene na ovakav način uče da pravila nisu tu da bi nekog kontrolisala, nego zbog povjerenja i sigurnosti.
2. Stalno traže pažnju
Kada djeca zahtijevaju stalnu pažnju, to često znači da ne osjećaju emocionalnu povezanost ili nisu sigurni koje je njihovo mjesto u porodici. Takvo dijete će često tražiti više: više vremena, više potvrđivanja, više uvjeravanja.
Na primjer, to znači da će tražiti pažnju roditelja u društvu – zato što misli da nije dovoljno važno, kada pažnja nije na njemu.
Savet za roditelje: Odvojite 10 do 20 minuta za nesmetanu interakciju s djetetom svaki dan. Što više vremena, to bolje. Igrajte se, razgovarajte ili samo provedite vrijeme s djetetom. Kada se djeca osjećaju emocionalno sigurno, njihova potreba za stalnim potvrđivanjem blijedi.
3. Imaju napade bijesa kako bi dobili ono što žele
Izlivi bijesa nisu manipulacija - oni su vapaj za pomoć. Djeca koja imaju ispade bijesa obično su preopterećena i nemaju vještine obrađivanja velikih emocija. Često se to događa jer se dijete osjeća kao da ga niko ne čuje zato što se njegove emocije ne odbacuju, osjeća se nemoćno, jer nema pravo glasa i slično.
Sajvet za roditelje: Ostanite mirni, potvrdite njihova osjećanja ("Vidim da si stvarno uznemirena") i ponudite utjehu ("Ovdje sam s tobom dok se ne budeš osjećala bolje"). Djeca uče emocionalnu regulaciju kroz povezanost, a ne kontrolu.
4. Opiru se odgovornosti
Dijete koje odbija da sređuje, izbjegava domaći zadatak ili lako odustaje nije, kako odmah mislimo, tvrdoglavo niti lijeno. Možda je stvar u tome da ste ih prečesto štitili od izazova ili su pak bili prinuđeni da budu nezavisni prije nego što su bili spremni.
Savjet za roditelje: Ponudite im saradnju u poslovima primjerenima njihovim uzrastima. Kuvajte zajedno ili rješavajte neke probleme kao tim. Uvijek treba proslaviti njihov trud, a ne samo rezultate. Kada se djeca osjećaju sposobno i kad znaju da imaju podršku, odgovornost će doći sama od sebe. 5. Nedostaje im zahvalnosti
Kada se dijete ponaša nezahvalno ili je uznemireno zato što nije dobilo ono što želi, to često nije zato što misli da ima pravo na to ili se osjeća povlašćeno. To može značiti da se osjeća kao da ga niko ne čuje, kao da nije povezano s roditeljima ili je nemoćno. Kada djeca dobijaju igračke, poslastice ili nagrade umjesto emocionalne povezanosti, oni tada ne mogu da cijene ono što je istinski važno.
Savjet za roditelje: zahvalnost proizilazi iz povezanosti. Uključite svoje dijete u značajne aktivnosti, kao što je pomoć u kuvanju obroka, pravljenje čestitki ili dijeljenje bitnih trenutaka kao porodica. Kad djeca osjete da pripadaju, doprinose i da su cijenjena, oni to cijene. Pretjerano nagrađivanje djece nije korisno. Na primjer, ako vam pomognu da sredite kuću, umjesto novca ili slatkiša, možete reći: "Hvala što si mi pomogao. To mi puno znači i bilo mi je zabavno da radimo to zajedno". Cilj je da te trenutke učinite smislenim, a ne da bude nešto što rade za nagradu.
