Na našim prostorima odavno postoji tradicija pripremanja zimnice - kiseljenja voća i povrća kako bi tokom duge i hladne zime uvijek imali šta da jedemo i kako bismo uspjeli da u fermentisanom obliku sačuvamo zdravo sezonsko povrće.
Priprema zimnice ima svoje obavezne korake - odabir određenih posuda u kojima se zimnica skladišti, njihova kao besprijekorna čistoća ili sterilizacija, kako bi se spriječio prodor bakterija i kvarenje turšije.
Ipak, i pored svih mjera prevencije, dešava se da zimnica ko zna iz kojeg razloga počne da se kvari. Tada nam ostaje samo jedno - da zasučemo rukave i napravimo novi presolac.
Prije svega, zimnicu treba dobro oprati.
Kada je u pitanju kupus, vadi se jedna po jedna glavica, dobro se opere, pa se složi u čisto bure i opet naliva vodom. Ne treba ponovo soliti ako ste stavljali so u udubljen korijen.
Povrće u teglama takođe treba ocijediti i dobro oprati, pa nalivati novim presolcem.
Presolac je najbolje praviti od sirćeta i soli. Na litar vode stavlja se 50 grama soli i 350 mililitara vinskog sirćeta.
Kada su u pitanju paprike, dodaje se i šećer, i to 100 grama na litar vode. Na kraju se obavezno doda i jedan vinobran, bilo koja zimnica da je u pitanju.
Tegle treba zatvarati dvostrukim celofanom, najbolje nakvašenim alkoholom, a prije korišćenja poklopce obavezni treba iskuvati, kao i tegle, prije nego što se u njih sipa zimnica.
Još jedan od razloga zašto se zimnica kvari mogu biti neadekvatni uslovi u prostoriji za čuvanje. Zimnicu treba čuvati u suvoj, provjetranoj i prohladnoj prostoriji, ali ne smije biti ni previše hladno - prostorija u kojoj voda može da se smrzne, nije dobar izbor.
Ostava sa zimnicom ne treba da ima prozore, ili ih treba pokriti tako da unutra bude mračno. Provjetravati prostoriju jednom nedjeljno, najbolje oko podneva.
Ono što malo ko zna jeste da bure sa kiselim kupusom ne treba držati u istoj prostoriji sa ostalom zimnicom, jer se tako brže kvari.
