Muškarci i žene odvojeni zidom: Plaža koju Tršćani ne bi dali ni za šta

Bez obzira na svjetski trend koji nastoji da ukine razlike između polova, u Trstu postoji plaža La Lanterna podijeljena na dva dijela zidom, koji dijeli dio za muškarce i dio za žene. I mada su gradske vlasti htjele da uklone zid, građani Trsta to nisu dozvolili.

Građani kažu da su jasno rekli "ne“ kada su vlasti željele da eliminišu zid i izmiješaju žene i muškarce. Napravljena je peticija, jer je zid institucija još iz austrougarskog vremena.

Da bi muškarac ušao na ženski dio plaže potrebna je autorizacija, a svaki dolazak se najavljuje preko razglasa.

Žene kažu da im je na plaži ljepše bez muškaraca, jer su slobodne i vesele. Šetaju slobodno u kupaćim kostimima, osećaju se opušteno čak iako se nisu izdepilirale ili nalakirale nokte. Ponekad se malo i ogovaraju one koje su se ugojile, a hrana je inače omiljena tema, piše RTS.

Kada bi gradske vlasti odlučile da sruše zid došlo bi do pravog rata - zid postoji još od 1890. godine, a građani ne vide razlog zašto ne bi tu i ostao.

Gradske vlasti su pokušale da sruše zid nekoliko puta, čak je raspisan i referendum 1943. godine kada su građani Trsta odlučili da zid, dugačak 74 metra mora da ostane. Posljednji put se na isti način glasalo 1980. i odlučeno je da zid ostane jer je dio gradske istorije, tradicije i identiteta.

Na kraju zida postoji jedan dio na kome se supružnici sreću kao i parovi koji, iako se sunčaju, svako na svojoj strani zida, vole i da se sretnu a ne samo čuju telefonom tako da plaža ima i taj romantični detalj. Postoje i neki izuzeci od strogih pravila.

Kraj drame u Zagrebu: Priveden muškarac koji je naoružan upao u bolnicu

O ovoj plaži su pisane knjige, snimljeni dokumentarni filmovi, a prikazana je i na festivalu u Kanu filmom L ultima spiaggia 2016. godine.

Samo jednom godišnje na plaži je moguće vidjeti zajedno muškarce i žene i to za veliku ljetnu feštu. Plaža La Lanterna dobila je ime po malom svetioniku koji se nalazi nedaleko odatle, a stanovnici Trsta ga zovu "El pedocin“ što na dijalektu znači mala vaška.

Zid je izgrađen ne bi li se izbjegle nepristojne situacije i odolijeva vremenu najviše zahvaljujući ženskoj populaciji koja se apsolutno protivi njegovom rušenju. Plažu najviše posjećuju penzioneri, mame sa djecom ali i mladi koji tu ponekad dođu na pauzu za ručak jer je blizu centra i lako se stiže gradskim prevozom. Ova plaža je jedan od simbol Trsta od koga njegovi građani ne žele da se rastanu.