Nova istraživanja oborila stare mitove, proteini su dobri

Danas, samo deceniju kasnije, zahvaljujući temeljnijim istraživanjima, znamo da to nije tačno – nema uzročne veze, a kvalitativni aspekti ishrane postaju ključni. Ovo je priča o tome kako nauka uči — i mijenjajući se čini nas mudrijim.

Sutra je praznik manastira Tumane: Evo ko treba obavezno da se pokloni moštima svetitelja

Umjesto da panično demonizujemo ono što ne razumijemo, treba dati priliku i onim idejama, testiranim kroz iskustvo i istraživanje — i tek onda suditi.

Kada se nauka predomisli: priča o proteinima

Do prije samo desetak godina, u naučnim krugovima i popularnim medijima moglo se pročitati da visok unos proteina – posebno iz mesa – može povećati rizik od raka i skratiti životni vijek.

Naslovi su bili dramatični: „Proteini jednako opasni kao cigarete!“ ili „Visokoproteinska ishrana vodi ka ranoj smrti“.

Ovakve tvrdnje nisu nastale iz praznog prostora – zasnivale su se na ranim epidemiološkim studijama koje su uočavale korelaciju između visokog unosa proteina i većeg mortaliteta.

Ali postoji jedna mala, presudna riječ – korelacija. Korelacija ne znači uzročnost. To što dvije pojave idu „ruku pod ruku“ ne znači da jedna izaziva drugu.

Šta danas znamo

Savremena istraživanja – sa većim uzorcima, boljom metodologijom i dužim praćenjem – dala su potpuno drugačiju sliku.

Srpska teniserka u četvrtfinalu!

Tao je pregled studija objavljenih u Food & Nutrition Research 2024. godine pokazao je da nema dokaza da sam visok unos proteina povećava rizik od raka.

Analiza objavljena u magazinu Nutrients (2023) pokazuje da je kvalitet proteina važniji od same količine – biljni izvori proteina (sočivo, pasulj, orašasti plodovi) često su povezani sa manjim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i nižom stopom smrtnosti.

Studije ukazuju da je prehrambeni obrazac ključan – osobe koje jedu mnogo crvenog i prerađenog mesa i malo povrća imaju lošije zdravstvene ishode, ali to nije posljedica samih proteina, već kombinacije drugih faktora: zasićenih masti, načina pripreme hrane, manjka vlakana i mikronutrijenata.

Kako dolazi do promjene naučnog stava

Nadica Ademov pokazala koliko zarađuje za jednu noć

Upravo ovaj primjer pokazuje da nauka nije skup nepromjenljivih istina isklesanih u kamenu, već dinamičan sistem koji se stalno preispituje. Ono što je prije 10–20 godina bilo prihvaćeno kao istina (na osnovu tada dostupnih dokaza), može biti demantovano ili izmjenjeno kada se pojavi snažnija, kvalitetnija evidencija.

Ovaj primer sa proteinima je ilustrativan — nauka se mijenja kada nova iskustva i istraživanja pokažu drugačiju sliku. Stoga pojednostavljena poređenja — npr. da je “visok unos proteina jednako opasan kao pušenje 20 cigareta dnevno” – često su senzacionalistička i neutemeljena u čvrstim dokazima.

Vrijeme i istraživanja daju završnu riječ

Mentalno zdravlje: Kako si danas, ali stvarno?

Promjena naučnog stava o proteinima nije znak slabosti nauke – naprotiv, to je njen najveći dokaz kredibiliteta. Kada nova saznanja obore stare tvrdnje, to znači da nauka radi svoj posao.

I zato sljedeći put kada naiđemo na bombastične naslove o „novom otrovu u ishrani“ ili „alternativi koja ubija“ – sjetimo se ove priče. I damo vremenu i istraživanju priliku da kažu posljednju riječ.