Zajednica SPC u Minhenu čuva vjeru i tradiciju

U tuđini, crkva često postaje više od duhovnog mjesta, ona je oslonac i prostor okupljanja.

Budući da je ovo jedina pravoslavna crkva u Minhenu koja ima svoje prostorije, često ih ustupa i drugim pravoslavnim zajednicama na korištenje.

Hram ima bogate aktivnosti, od radionica za najmlađe, koncerata, promocija knjiga i predstava, do duhovnih večeri, dva podkasta i časopisa koji se izdaje dva puta godišnje.

"Ovdje je to nekakvo sidro koje drži čovjeka, i njega i njegov identitet, dole to nekako ljudi uzimaju to zdravo za gotovo, a onda kad se izađe odozdo, onda se vidi da je jedino što te još uvijek drži, to je ta crkva, van toga teško je održati i identitet i sebe, tako da, od presudnog je značaja u svakom slučaju", kaže Mišo Jović, rodom iz Tešnja.

Život daleko od rodnog kraja donosi brojne izazove, ali zajednica, kažu vjernici, pomaže da se očuvaju vrijednosti i tradicija. Iako se mnogi prilagođavaju novom okruženju, veza sa otadžbinom ostaje snažna, a povratak uvijek ostaje mogućnost o kojoj se razmišlja.

"Kao pravoslavac je svagdje lijepo živjeti, a u Minhenu je dosta našeg srpskog pravoslavnog naroda, ne osjeća se neka razlika kad posjećujete našu crkvu", rekao je Petar Jokanović, rodom iz Banjaluke.

"Veliki je značaj i uticaj Srpske pravoslavne crkve i svih ljudi ovdje koji se bore za isto, jer pokušava i pomaže nam da ostanemo na tom nekom pravom putu", poručuje Andrea Rodić, rodom iz Banjaluke.

Živjeti pravoslavno van pravoslavne većine znači prije svega znati ko si i šta si. Očuvati svoje, poštovati tuđe i svjedočiti vjeru kroz svakodnevni život, poruka je starješine ovog hrama.

"Crkva predstavlja kompas za sve nas koji dođemo u dijasporu, mi smo izgubljeni, a onda nam crkva pokaže put i ona nam daje taj balans uklapanja u jedno novo okruženje, u novu sredinu, u novu kulturu, novi jezik, a sa druge strane nam ne dozvoljava da zaboravimo ko smo, šta smo, odakle dolazimo, šta je naša tradicija i šta je zaista naše potpuno biće", rekao je protojerej Bojan Simić, starješina hrama Svetog Jovana Vladimira u Minhenu.

Hram Svetog Jovana Vladimira izgrađen je devedesetih godina prošlog vijeka. Srpska pravoslavna zajednica u ovom gradu vuče korijene još od kraja Drugog svjetskog rata, kada su prvi temelji postavljeni među zarobljenicima u logorima u Minhenu i okolini.

Danas, poruka ostaje ista – očuvati zajedništvo, tradiciju i vjeru, bez obzira na to gdje nas život odvede.