Strah zamijenili stvarni problemi: Zašto raste cijena nafte?

Smatra da bi stabilizacija mogla da uslijedi sredinom naredne godine, ukoliko ne bude novih sukoba. Za Srbiju je posebno važan 30. oktobar, kada ističe operativna licenca NIS-a. Novinarka RTS-a Ružica Vranjković očekuje njeno produženje, iako odluka iz Vašingtona još nije stigla.

Cijena nafte na svjetskom tržištu premašila je 117 dolara po barelu, a pojedine analize ukazuju da bi uskoro mogla da dostigne i 120 dolara. Napadi na energetsku infrastrukturu, poremećaji u snabdijevanju i višestruko skuplji transport dodatno podižu cijene, dok stručnjaci upozoravaju da će za obnovu oštećenih postrojenja biti potrebne godine.

Profesor Ekonomskog fakulteta Veljko Mijušković objašnjava da na rast cijena istovremeno utiču smanjena ponuda, veći troškovi transporta i osiguranja, ali i potreba za obnovom oštećenih energetskih postrojenja.

Prema njegovoj ocjeni, ukoliko ne bude novih poremećaja, izvjesna stabilizacija snabdijevanja mogla bi da uslijedi sredinom naredne godine, ali će potpuni oporavak pojedinih kapaciteta trajati znatno duže.

Transport nafte poskupio i do deset puta

Novinarka RTS-a Ružica Vranjković navodi da je spisak faktora koji utiču na poskupljenje nafte sve duži. Pored sukoba na Bliskom istoku i problema u Ormuskom moreuzu, na tržište utiču i napadi povezani sa Saudijskom Arabijom i Hutima, protesti u Libiji, kao i oštećenja naftne infrastrukture.

Posebno ukazuje na rast troškova prevoza nafte, koji u pojedinim slučajevima dostižu višestruko veće iznose nego ranije.

"Prema posljednjim analizama, znači, supertanker koji prevozi naftu iz Amerike, iz Meksičkog zaliva u Aziju, košta – cijena je porasla i 10 puta. Znači, sa devet miliona dolara, cijena je skočila na preko 80 miliona dolara", ističe Vranjkovićeva.

Objašnjava da se, zbog visokih troškova prevoza, pojedine zemlje odlučuju i za pretovar nafte u manje tankere, što dodatno poskupljuje snabdijevanje.

Prema njenim riječima, povećane su i premije osiguranja od ratnog rizika, a najnoviji podaci ukazuju da su na pojedinim rutama porasle i deset puta.

Tri razloga zbog kojih raste cijena nafte

Profesor Mijušković objašnjava da postoje tri osnovna načina na koja sukobi i napadi na energetsku infrastrukturu utiču na cijene nafte.

Prvi je direktno smanjenje ponude, jer se uništavanjem postrojenja smanjuju proizvodni i transportni kapaciteti.

Drugi je povećanje troškova osiguranja i transporta, koji utiču na konačnu cijenu energenata.

Treći faktor predstavljaju troškovi obnove oštećenih postrojenja, za koje će biti potrebna značajna ulaganja.

Mijušković napominje da se ti troškovi ne prenose u potpunosti na potrošače, jer dio snose osiguravajuće kompanije, vlasnici postrojenja i države.

Ipak, naglašava da su sadašnji poremećaji mnogo ozbiljniji od početnih reakcija tržišta na izbijanje sukoba.

Dok su na početku krize cijene u velikoj mjeri reagovale na strah od nestašica, sada su, kako objašnjava, prisutni i stvarni problemi u snabdijevanju.

Obnova energetske infrastrukture mogla bi da traje godinama

U razgovoru je navedena Blumbergova procjena da bi obnova energetske infrastrukture na Bliskom istoku mogla da košta oko 58 milijardi dolara.

Mijušković ističe da brzina oporavka zavisi pre svega od toga da li će biti novih napada i oštećenja.

"Podrazumijevajući da nema nikakvih daljih potresa, što je malo vjerovatno uzimajući ove nestabilnosti, i da krenete sada sa zanavljanjem kapaciteta, u nekom operativnom smislu, pretpostavka je da će negdje polovinom naredne godine moći najveći dio tih kapaciteta da bude koliko-toliko stavljen u funkciju", objašnjava Mijušković.

Međutim, upozorava da će za rekonstrukciju pojedinih postrojenja biti potrebni mjeseci, pa i godine.

Vranjkovićeva dodaje da neke procjene govore o periodu od dvije do tri godine, dok su ranije analize pominjale i pet do sedam godina za obnovu najteže oštećene infrastrukture.

Prema ocjeni sagovornika, neizvjesnost u pogledu budućih isporuka i dalje će snažno uticati na kretanje cijena.

Mijušković podsjeća da berze reaguju ne samo na stvarne poremećaje već i na političke izjave, najave i očekivanja.

Evropa sve više osjeća nestašicu dizela

Govoreći o posljedicama energetske krize po Evropu, Ružica Vranjković ističe da je nedostatak dizela jedan od sve ozbiljnijih problema.

Navodi da je Evropa ranije raspolagala većim brojem rafinerija, ali da su mnoge u međuvremenu zatvorene.

Zbog toga je evropsko tržište osjetljivije na poremećaje u isporukama nafte i gotovih derivata.

Iako postoje mogućnosti snabdijevanja iz Norveške i drugih izvora, usporen transport i geopolitičke tenzije otežavaju redovne isporuke.

Vranjkovićeva ukazuje da pojedine države razmatraju ponovno pokretanje rafinerijskih kapaciteta, ali da su za to potrebni vrijeme i značajna finansijska sredstva.

Problemi se, međutim, ne ograničavaju samo na Evropu. Kao primjer rastućeg pritiska na državne budžete navodi Japan, koji je najavio postepeno ukidanje subvencija za benzin.

"Evropa je skupo platila smanjenje zavisnosti od ruskih energenata"

Profesor Mijušković smatra da je evropska politika smanjivanja zavisnosti od ruskih energenata imala značajne ekonomske posljedice.

Prema njegovoj ocjeni, ta politika je bila i sredstvo političkog pritiska na Rusiju zbog rata u Ukrajini, ali je istovremeno povećala troškove evropske privrede.

Smatra da potpuno odustajanje od ruskih energenata neće biti lako ostvarivo i da bi buduće promjene geopolitičkih okolnosti mogle da dovedu do preispitivanja dosadašnjih odluka.

Mijušković ocjenjuje da su visoki troškovi energije jedan od faktora koji utiču na slabljenje konkurentnosti evropske ekonomije.

Kao primjer prevage ekonomskih interesa nad političkim razlikama navodi dogovor SAD i Rusije o isporukama dizela. "Jer ekonomija je, koliko god neko htio da ospori, uvijek jača od politike", naglašava Mijušković.

NIS čeka odluku OFAK-a – licenca ističe 30. oktobra

Pored nestabilnosti na svjetskom tržištu nafte, za Srbiju je posebno važno pitanje nastavka rada Naftne industrije Srbije. Operativna licenca NIS-a ističe 30. oktobra, a upućen je zahtjev američkoj Kancelariji za kontrolu strane imovine (OFAK) za njeno produženje.

Ružica Vranjković kaže da očekuje produženje licence, ali naglašava da konačne potvrde još nema.

"Pa mislim da ništa nije rešeno dok ne dobijemo tu potvrdu OFAK-a i ne dobijemo potvrdu iz Vašingtona. Ja očekujem da bude produženje kao i do sada, ali vidjećemo. Nikad se ne zna dok to pismo ne stigne", ističe Vranjkovićeva.

Smatra da su NIS, MOL i ruski akcionari, "Gaspromnjeft" i "Gasprom", imali dovoljno vremena za razgovore o mogućem rješenju.