Obilježene 34 godine od zločina u Dobrovoljačkoj ulici

"Drugog maja smo dobili informaciju, znate sami šta se sve izdešavalo, i ja sam došao prvi put ovde da vidim, želja mi je bila da baš gde se u tom mestu desilo to ubistvo moga sina jedinca... i tako", rekao je Milivoje Blagojević, otac poginulog.

Danilo Beribaka pripadnik je 4. bataljona specijalne Vojne policije, učesnik masakra 2. i 3. maja. Iako su godine prošle i mora se ići dalje, traume ostaju.

"Godine su prošle, život se mora nastaviti. Osjećam se grozno. Već ja sam trećeg maja imao na zarobljavanju imao klasičan pogled u smrt. Pušku na potiljku repetiranu", rekao je Danilo Beribaka, pripadnik vojne policije JNA, učesnik masakra u Dobrovoljačkoj.

Srbe koji su stigli u nekadašnju Dobrovoljačku, iako bez incidenata ovaj put, morao je da obezbjeđuje veliki broj kantonalne i policije MUP-a Srpske. Pored polaganja bijelih ruža i priloženih svijeća, parastos i polaganje vijenaca održani su u Istočnom Novom Sarajevu, u Republici Srpskoj, kompromis zarad izbjegavanja incidenata

"Da se za sve ove godine obilježavanja malo šta promijenilo i u pravosuđu i na ulici. očekuje da će biti pobacane priložene svijeće i položeno cvijeće. Još uvek nam nije dozvoljen taj odlazak u Dobrovoljačku nego samo ovde na ovom stajalištu na Skenderiji. Sudski postupak koji je bio pokrenut znate da je 2012 međunarodni tužilac Džad Romano, zbog navodnog nedostatka dokaza obustavio, a drugi postupak koji je pokrenut 2018 godine i koji se sada vodi je samo za ratni zločin u Dobrovoljačkoj, a ne za sva ubistva vezana za slučaj Dobrovoljačka", rekao je Željko Pantelić, major u penziji i pripadnik 65. zaštitnog motorizovanog puka JNA.

Resorni ministar Radan Ostojić izjavio je da je danas lakše otići u Teheran nego u Sarajevu odati poštu ubijenim pripadnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici.

"Mi smo došli ovdje da se pomolimo Bogu i da one koji su ovo učinili, koji su naredili, stigne ruka Božije pravde jer u pravosuđe Bosne i Hercegovine i bivšeg haškog tribunala apsolutno ne vjerujemo jer je stvoreno da sudi samo Srbima, a ne za one koji su počinili zločine nad Srbima. I tako što se mene lično tiče, imajući praksu dosadašnju, pravosudnog sistema BiH, ja ne vjerujem da će ovima koji, optužnica potvrđena, čini mi se 2022 godine, a sudi se već 5 godina, da će ikad biti presude, jer po broju svjedoka i odbrane i optužbe, vjerovatno će proces trajati još 10 godina", rekao je Radan Ostojić, ministar rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske.

Obilježavanju su prisustvovali srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, ministri u Vladi Republike Srpske, srpski ministri i zamjenici u Savjetu ministara, poslanici u institucijama Srpske i zajedničkim institucijama BiH, predstavnici grada Istočno Sarajevo, kao i opština u njegovom sastavu.

"Danas kad se sjećamo ljudi koji su žrtve, koji su pali, izgubili život zbog onoga što je bila jedna čista manipulacija i zločinački poduhvat mi moramo da razumijemo da je svaka ta žrtva takođe obaveza za svakog od nas bez obzira da li obavljamo neku funkciju ili smo ljudi, živimo život, svoj život u našoj Republici Srpskoj. Ali što se više sjećamo njih i poštujemo njih koji su stradali više ćemo cijeniti slobodu u kojoj živimo", rekla je Željka Cvijanović, srpski član predsjedništva BiH.

"Za nas je zločin nad vojnicima JNA događaj koji je duboko podijelio BiH i dao smjernice srpskom narodu da moraju preduzeti sve potrebne mjere da zaštite stanovništvo", rekao je Boško Jugović, predsjednik Skupštine grada Istočno Novo Sarajevo.

Tog 3. maja 1992 godine kolona vozila JNA krenula je iz komande. Na čelu se nalazio transporter u kojem su kao "zaštitnici" bili Alija Izetbegović i generali: UN Luis Mekenzi i JNA Milutin Kukanjac.

Kilometar dalje kada je transporter na čelu konvoja izbio iz Dobrovoljačke ulice na Skenderiju, oko 20 teritorijalaca prepriječilo je put vozily, odsjekavši ostatak kolone, a iz okolnih kuća, sa samo pedesetak metara, muslimanske snage otvorile su vatru. Pripadnici JNA, uglavnom mladi vojnici, bespomoćno su sjedili u vozilima. Prema svjedočenjima preživjelih, likvidacije su bile brutalne: napdači su izvlačili nenaoružane vojnike, oficire i civilna lica koja su, uz ponižavanje, ranjavali i ubijali na ulici.