Upravljanje nametnutim odlukama bez ikakvog nadzora

U dokumentu se pojašnjava da Dejtonski sporazum predviđa imenovanje visokog predstavnika sa strogo ograničenim mandatom, koji obuhvata nenormativne funkcije, kao što su posredovanje između strana i koordinacija međunarodnog djelovanja u periodu nakon rata, ali da toj poziciji nije dodijeljeno nikakvo pravno ovlašćenje da donosi zakone niti da na drugi način donosi odluke obavezujuće za građane u BiH.

U Izvještaju se ističe da Ustav BiH izričito propisuje da zakone u BiH može donositi isključivo zakonodavna vlast BiH.

Nažalost, umjesto da poštuju Ustav BiH i ograničeni mandat te pozicije, uzastopni visoki predstavnici, a posebno sadašnji simulant - Šmit, nezakonito su upravljali BiH putem nametnutih odluka, bez ikakvog nadzora, namećući nove "zakone" po sopstvenom nahođenju, i to pukim objavljivanjem na internet stranici OHR-a.

"Da bi bio siguran da će njegova autokratska moć proći bez ikakve kontrole, Šmit i dalje na snazi drži strogu zabranu ma kakvog sudskog postupka koji "na bilo koji način dovodi u pitanje" njegove odluke, što znači da su njegovi lični dekreti čak i iznad odluka Ustavnog suda. Opšte je poznato, a to čak priznaju i bivši visoki predstavnici, da su navodna diktatorska ovlašćenja visokog predstavnika nezakonita", navedeno je u Izvještaju.

Bonska ovlašćenja - Nezakonita vladvina OHR-a putem nametnutih odluka

U Izvjetšaju se podsjeća da je Karl Bilt, koji je bio prvi visoki predstavnik, nedavno u svom članku napisao da je "pravni osnov /navodnih bonskih ovlašćenja visokog predstavnika/ krajnje sporan".

Prvi visoki predstavnik koji je prisvojio "bonska ovlašćenja", pokojni Karlos Vestendorp kasnije je rekao da to i nije bilo baš legalno.

"Štaviše, zaključak svake ozbiljnije pravne analize navodnih ovlašćenja koja su prisvajali visoki predstavnici kako bi vladali nametanjem, bio je da su ona flagrantno nezakonita", navodi se u Izvještaju.

Na primjer, u detaljnoj pravnoj analizi bonskih ovlašćenja u Getingenskom žurnalu međunarodnog prava /Goettingen Journal of International Law/, Tim Bening zaključuje da se "bonska ovlašćenja ne mogu smatrati zakonom datim ovlašćenjem i da je njihovo postojanje moćna, ali obmanjujuća pravna fikcija".

Bivši pravnik OHR-a Metju Periš je napisao da je "stepen pravne fikcije koja je uključena u kreiranje bonskih ovlašćenja zapanjujući".

U Izvještaju je naglašeno da političkim liderima u BiH nije promaklo da mnoge od onih istih stranih sila koje sa pravom ističu značaj vladavine prava u BiH cinično prenebregavaju to načelo kada je riječ o nezakonitoj vladavini OHR-a putem nametnutih odluka, koje očigledno krše Ustav BiH i pravni mandat visokog predstavnika utvrđen Dejtonskim sporazumom.

"Sve više relevantnih posmatrača uviđa da ovlašćenja na koja se pozivaju visoki predstavnici i Šmit nemaju nikakvo uporište u pravu i da su, u stvari, kontraproduktivna. Kao i neke druge države, SAD u razumno prestale da podržavaju vladavinu Kristijana Šmita putem nametnutih odluka", podsjeća se u Izvještaju.

Na saslušanju Pododbora za Evropu Odbora za spoljne poslove Predstavničkog doma SAD u decembru 2025. godine predsjedavajući Kit Self je takozvana bonska ovlašćenja visokog predstavnika opisao kao "ovlašćenja bez ikakve kontrole" koja su "pravno sporna".

"U februaru ove godine, Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH usvojila je zaključak kojim se potvrđuje ono što je oduvijek bilo jasno - da visoki predstavnik nema ustavno ovlašćenje da donosi zakone", navodi se u Izvještaju.

Uprkos očiglednoj nezakonitosti navodnih diktatorskih ovlašćenja OHR-a, visoki predstavnici, uključujući i simulanta Šmita, koristili su ih kako bi služili političkoj agendi bošnjačkih stranaka usmjerenoj ka drastičnoj centralizaciji BiH, suprotno federalnoj ustavnoj strukturi dogovorenoj u Dejtonu.

Pokušaj protivustavne centralizacije BiH

Osim toga, mehanizme nacionalne podjele vlasti predviđene Ustavom podrivali su oni koji slijede praksu visokih predstavnika i podržavaju koncentraciju vlasti u rukama bošnjačke većine.

Ustav BiH propisuje da sve vladine funkcije i ovlašćenja koja nisu Ustavom izričito data institucijama BiH pripadaju entitetima.

"Uprkos ovoj jasnoj ustavnoj odredbi, institucije na nivou BiH danas vrše brojne funkcije i ovlašćenja koja nisu izričito, pa čak ni konkludentno, povjerena institucijama BiH. Ova protivustavna centralizacija BiH gotovo je u potpunosti posljedica nezakonitih intervencija visokih predstavnika", navodi se u Izvještaju.

U dokumentu se ukazuje da Ustavni sud BiH, pod kontrolom troje stranih i dvoje bošnjačkih sudija koji djeluju u sprezi, nije učinio ništa da zaustavi ova očigledna i ozbiljna kršenja Ustava, već je, naprotiv, koristio svaku priliku da suprotno Ustavu oslabi Republiku Srpsku, po pravilu uz podršku i tiho miješanje OHR-a i pojedinih stranih prijestonica.