Poručio je ovo ministar spoljnih poslova Ruske Federacije Sergej Lavrov u ekskluzivnom intervjuu za Alternativnu televiziju.

ATV: Kada čovjek počinje neki važan posao, kao što je intervju ovog formata, uvijek je teško procijeniti od čega početi. Počeću temom koja je od 2022.  godine glavna svjetska tema i koja je ušla u dom ne samo svakog Rusa, nego i svakog čovjeka na svijetu. Specijalna vojna operacija, konflikt u Ukrajini, rat - nazivaju je različito. Sada se priča, a čak i zapadni mediji o tome pišu, da Rusija pobjeđuje na frontu. Šta se promijenilo u vezi sa konfliktom u Ukrajini od 2022. godine do sada?

Lavrov: Što se tiče terminologije, započeli smo specijalnu vojnu operaciju upravo za to da bismo zaustavili rat koji se već vodio do tog trenutka protiv nas od strane Zapada rukama nacističkog kijevskog režima. Ponašali smo se pošteno od 2014. godine i nadali smo se da će i na zapadnoj strani prevladati red. Kada je Zapad u obliku Francuske, Njemačke i Poljske u februaru 2014. godine pomogao da se postigne dogovor između tadašnjeg predsjednika Ukrajine Janukoviča i opozicije, da se održe vanredni izbori, da se formira vlada nacionalnog jedinstva, ispod toga su se potpisali predstavnici Еvropske Unije, a sljedeće jutro opozicija je pogazila taj sporazum i ignorisala je te iste predstavnike Еvropske Unije kao i samu ЕU i izvršila je državni udar. Umjesto vlade nacionalnog jedinstva, proglasili su vladu pobjednika i prvo što su uradili je pokretanje inicijative za ukidanje statusa ruskog jezika u Ukrajini, jezika na kojem je u to vrijeme mislilo, živjelo, komuniciralo najmanje 80% Ukrajinaca. Počeo je rat. Republike koje su odbile da priznaju državni udar su proglašene terorističkim. Krim se, slava Bogu, mirno otcijepio, vratio se u matičnu luku, kako je rekao predsjednik Putin, a republike Donbasa su postale objekti totalnog rata, ciljevi za artiljerijske napade, za vazdušne snage, tamo su bombardovali mirne gradove, Vi već znate za te događaje. Bila je potrebna godina dana da bi se potpisali Minski sporazumi, a čiji garanti su, kako su i sami rekli, opet bile Francuska i Njemačka, koje su predstavljali kancelarka Merkel i predsjednik Oland. Te sporazume je odobrio Savjet bezbjednosti i mi smo bili iskreno zainteresovani za njihovo poštovanje. Zapad je nedavno priznao da su potpisali Minske sporazume samo za to da bi snabdjeli Ukrajinu oružjem. Tako da, rat se pripremao i vodio odavno.

Tome su pridruženi i instrumenti zapadne politike kao što su sankcije, ucjene, prijetnje i nisu nam ostavili drugi izbor, jer je kijevski režim otvoreno krajem 2021. i početkom 2022. godine izabrao put nasilnog rješenja problema Donbasa. I mi smo krenulu u zaštitu svoje vlastite bezbjednosti na prvom mjestu, jer su Ukrajinu uvlačili u NATO, već je bilo isplanirano pravljenje vojnih baza na teritoriji Ukrajine, između ostalog i na Azovskom moru. To je bila crvena linija Ruske Federacije i mi smo se uključili tako kako bismo zaštitili Ruse koji vijekovima žive na toj zemlji, na zemljama koje je napravila Katarina Velika, koju su branile i gradile ruske vojskovođe i industrijalci, i te Ruse na tom prostoru je kijevski režim proglasio nezakonitima, zabranivši ruski jezik u svim sferama - obrazovanja, medija, kulture, svuda, čak i u svakodnevnoj komunikaciji. Tome je posvećena specijalna vojna operacija i, naravno, ta priznanja o tome kako je Ukrajini sve teže i teže, koja sada slušamo od strane zapadnih figura, to je slikovita karakteristika, jer je njihov pravac usmjeren na to da se Rusiji nanese, kako oni kažu, strateški poraz,  osuđen na propast. I najdalekovidniji, mudri, ozbiljni političari na Zapadu to razumiju. Ali količina oružja koje se šalje Ukrajini se sakuplja bukvalno po cijelom svijetu, u toj aktivnosti učestvuje više od 50 država, nju su vodili Amerikanci, a sada su kao koordinatore postavili Sjevernoatlantski savez, takozvani sastanci u Ramštajnu. Šef Pentagona Ostin na posljednjem takvom sastanku, prije nekoliko dana,  je izjavio da "Mi nikada nećemo biti poraženi“. To jeste, sada se ne govori samo o tome da Rusija treba biti poražena, nego da oni ne budu poraženi.

Na frojdovski način, poenta je da je taj šef Pentagona priznao, rekavši "Mi nećemo biti poraženi i nećemo se povući“, da ne ratuju Ukrajinci, oni su instrument, njihovi leševi Zapadu ne znače ništa. Neprestano ističu "Mi nećemo dopustiti da naši građani umiru u Donbasu“. Ali, hajde da napravimo tako da manje Ukrajinaca gine u Donbasu. To je takva rasistička logika, o kojoj ne želim ni da govorim. Što se tiče toga šta će biti ubuduće. Sada se govori o konferenciji u Švajcarskoj koju hoće da organizuje Bern, da okupi predstavnike Zapada i globalnog juga. Ali, uprkos zvučnim izjavama o tome kako će to biti nova inicijativa, da će biti posvećena izradi rješenja koja svima odgovaraju, to nije istina.

Razgovarao sam sa ministrom spoljnih poslova Švajcarske krajem januara, u Njujorku kada smo učestvovali na sjednici Savjeta bezbjednosti UN-a, on mi je rekao za taj plan, pokušao sam ga odmah spustiti na zemlju i objasnio sam da mu niko neće dozvoliti da se napusti formula Zelenskog. To je formula koju u krajnjoj liniji podrazumijeva kapitulaciju Rusije, isplatu reparacija, suđenje ruskom rukovodstvu i mnogo toga drugog. On me je uvjeravao da griješim i da će Švajcarska, kao neutralna država, učiniti sve kako bi se vodio razgovor na temelju realizma. Švajcarska odavno više nije neutralna država, ona je je u prvom redu onih koji podržavaju kijevski režim, koja naoružava kijevski režim i to je jedna od država koja zauzima najoštriji stav prema Rusiji, između ostalog i na planu uvođenje novih sankcija.

Ali, sada su već poznate konture tog događaja i jasno je da to nije ništa drugo, nego ta ista formula Zelenskog. I to što se u svojstvu pokušaja da se naglasi kako je Švajcarska samostalna, oni su izdvojili tri pravca, nuklearna bezbjednost, prehrambena bezbjednost u kontekstu pomorske bezbjednosti i humanitarna pitanja. To ništa ne mijenja, jer te tri teme postoje u formuli Zelenskog, kako bi prikrile njenu otvoreno iluzornu i rusofobnu suštinu. I kada je Zelenski izjavljivao, govorio je i on i njegovi saradnici, da Rusija ni u kom slučaju ne smije biti pozvana na tu konferenciju, prvo treba u svom krugu, kako se kaže, prevariti zemlje svjetskog juga, privući ih na neku opštu platformu koja će u obliku ultimatuma biti ponuđena Rusiji. Zato, kada naše švajcarske kolege sada kažu "ne, mi smo htjeli pozvati Rusiju na prvu konferenciju“, oni govore neistine. Svima je odavno poznato da mi nećemo učestvovati na bilo kakvim događajima na kojima se na ovaj ili onaj način promoviše pomenuta formula za mir Zelenskog.

Takođe, svi znaju da smo mi otvoreni za ozbiljne pregovore i pregovore koji se zasnivaju na realnosti, pritom znaju to na osnovu činjenica. Mi smo raspravljali o tome na inicijativu Kine od deset tačaka, dva puta smo se prošle godine sastajali sa liderima sedam afričkih država koje je predvodio predsjednik Južnoafričke Republike Ramafosa, koji su predstavili svoje ideje. Čak smo kao rezultat drugog sastanka Rusije i Afričkog saveza donijeli odgovarajući dokument u kojem su izložene konkretne ideje koje se tiču humanitarne sfere. Razgovarali smo sa predsjednikom Brazila Lulom koji ima svoje gledište na situaciju. Nedavno sam bio u Brazilu gdje sam učestvovao povodom BRIKS-a i grupe G20 i imali smo detaljan razgovor sa predsjednikom Lulom i njegovim savjetnikom. Diskutovali smo o idejama koje oni imaju.

Zato, nama govoriti da mi ne pristajemo na pregovore je izlizano. Еto, oni govore kao da mi hoćemo, a Rusija odbija. To nije pošteno. Mada, poštenje i red od naših zapadnih partnera mi i ne očekujemo. Nastavljamo sa rješavanjem zadataka koji su zadani u okviru specijalne vojne operacije. Svima je već jasno da je demilitarizacija Ukrajine postala apsolutno neophodan korak, kada pogledate na ratnohuškačku kliku koja sada vodi Ukrajinu u Kijevu. Svima je jasno i to da je neizbježna denacifikacija Ukrajine, jer su otvoreno rasistički zakoni, zakonsko afirmisanje ideologije nacizma, glorifikacija onih kojima je presudio sud u Nirnbergu – sve to je neprihvatljivo u savremenoj Еvropi.

I kada Borelj, Stoltenberg i drugi lideri Еvropske Unije i NATO-a govore o tome da "podržavajući Ukrajinu mi branimo evropske vrijednosti za koje umiru ukrajinski građani“, onda je to samorazotkrivanje.  Znači, kada je svojevremeno u Еvropi Napoleon, onda Hitler, osvajao evropske države i dizao ih protiv Rusije, a kasnije protiv Sovjetskog Saveza, to se u velikoj mjeri, izgleda, sačuvalo u njihovom mentalitetu. Makron je nedavno dao intervju magazinu "Еkonomist“ u kojem je rekao da je Rusija glavna prijetnja Еvropi, prvenstveno za Francusku i Njemačku. To jeste, upravo su te iste ambicije koje je ispoljavao prvo Napoleon, a onda i Hitler bile zasnovane na tome što su Francuska i Njemačka tada u Rusiji vidjeli prijetnju za sebe. Ali, neću dalje komentarisati ideje gospodina Makrona, on sada očigledno istupa sa najbješnjim antiruskim stavovima. Upoznat sam malo sa tim kako je u Francuskoj uređen sistem vlasti, kakve ambicije imaju Francuzi na svoju ulogu u Еvropi i u svijetu, ne isključujem  to da je rusofobija, ta pećinska rusofobija kojom sada diše Makron, potrebna za pokušaj da se postane vođa Еvrope, jašući na toj temi od koje je, kako ste rekli, sam Zapad stvorio glavnu temu međunarodnog života, mada, ako uporedimo to sa tim šta je Zapad radio na drugim mjestima, uključujući i Balkan, svima je jasno da se prioritet te teme zasniva na vještački stvorenim medijskim ratovima.

Vidjećemo kako će se sve odvijati, ali ja ni ne sumnjam u to da zapad laže. Ako ćemo govoriti o prijetnji za Еvropu, sjetimo se da kada je počela specijalna vojna operacija, čak i neko vrijeme prije nje, mogli ste čuti glasne prijedloge "Hajde da primimo Ukrajinu u NATO. Rusija neće smjeti napasti članicu NATO-a“. A sada govore "Ako Ukrajina izgubi, onda će Rusija napasti NATO“. Gdje je tu logika? Nema nikakve logike. Postoji samo želja da se opravda taj pravac koji je Amerika nametnula Еvropi, a Еvropa se poprilično naivno, što je za mene bilo dosta čudno, zauzela za taj nezahvalni posao koji Vašington svaljuje na nju i koji se ne želi pred izbore naći na meti kritika svojih sopstvenih građana.

ATV: Kada ste govorili o evropskim liderima poput Makrona koji imaju tako zvučne i ne baš dobre izjave o Rusiji, ne mogu da ne spomenem Vašeg britanskog kolegu Kamerona koji je izjavio, a onda se valjda pokajao, da Ukrajinci imaju pravo gađati Rusiju britanskim oružjem. Kako to komentarišete?

Lavrov: Po bilo kojim ciljevima na teritoriji Rusije. On se nije pokajao, takvi ljudi se ne kaju, to osjećanje je nepoznato za njih. Objavljeno je da je agencija "Rojters“ koja je, mislim, uzimala intervju okačila tu verziju koju ste spomenuli, a onda objavili da će uskoro biti postavljen novi tekst. A na kraju su okačili opet isto. Kameron je ponovio svoj stav da Ukrajina može koristiti britansko oružje za nanošenje udara po bilo kojim ciljevima na teritoriji Rusije. Ali, to su Еnglezi, njihova reputacija je dobro poznata.

Znam da Vas ne plaćaju da budete optimista, ali ako bismo zamislili da Ukrajina i njeni zapadni saveznici kažu "Hajde da prekinemo vatru, da sjednemo za sto, da se dogovorimo“. Koje je Vaše mišljenje, s kim biste razgovarali i šta biste im odgovorili?

Lavrov: Znate, sada se nema s kim razgovarati. Naveo sam Vam primjer izjava i ukrajinskog, američkog rukovodstva i evropske političke klase. Niko od njih nije spreman za ozbiljan razgovor. Oni se igraju parodije pregovora u obliku susreta u Ženevi, Švajcarskoj, Kopenhagenski format je slijepa ulica. Pokušavaju da neistinama, ucjenom, lažima na ta svoja okupljanja privuku što veći broj zemalja u razvoju, zemalja svjetskog juga. Neki učestvuju, a onda nama objašnjavaju da su učestvovali samo sa jednim ciljem - da objasne besmisao sličnih događaja bez učešća Rusije, koji su zasnovani na ultimatumima. Neki su se jednostavno razočarali i prestali su da dolaze na takve događaje.

Kompletan intervju pogledajte u video prilogu.

Pratite nas i putem Vibera