Neprijatno iskustvo sa svadbe: Mlada djeveruši zabranila da povede momka, razlog poražavajući

Pozivnica za svadbu uvijek zvuči kao čast. Ali, šta ako uz nju dođe i ograničenje koje nas učini usamljenim, umjesto uvaženim?

– Upravo to sam doživjela kada sam, iako djeveruša na vjenčanju bliske prijateljice, saznala da ne mogu da povedem pratnju, jer nisam bila u “ozbiljnoj vezi”, piše Simon Pedžet, lajfstajl pisac za Bussines Insider.

Problem i pravila koja isključuju

U ranim tridesetim, nakon raskida duge šestogodišnje veze, počela sam da izlazim i nedavno sam upoznala nekoga ko mi se dopadao, kolegu novinara, pažljivog i šarmantnog, savršenog za svadbenog gosta.

Ipak, kada sam pitala mladu i njenog vjerenika mogu li da ga povedem, dobila sam odgovor: “Samo ozbiljni parovi, oni koji žive zajedno ili planiraju brak.” Njihov argument bio je da ne žele “slučajne ljude” na fotografijama.

– Mene je to pogodilo. Ako sam dovoljno važna da stojim pored nje dok izgovara sudbonosno “da”, zar nisam dovoljno odrasla i da sama odlučim koga bih dovela?

Da bude gore, ispostavilo se da sam jedina odrasla osoba na vjenčanju bez pratnje. Jedini singl gost osim mene bio je d‌ječak koji je nosio burme.

Svijet

Ni ostavka Makrona ne može ih spasiti: Francuskoj prijeti grčki scenario

Svadbe jesu skupe i organizaciono zahtevne, ali jedna stolica više ne bi poremetila budžet, dok bi meni ulepšala veče. Biti jedina osoba bez partnera među parovima znači osećati se izostavljeno i pod lupom.

U mom slučaju, to je značilo neprijatna pitanja rođaka o bivšem i o planovima za decu, dok sam se borila sa neudobnom haljinom deveruše i osjećajem da svima smetam u razgovoru.

Paradoksalno, nekoliko “ozbiljnih” parova sa venčanja kasnije se razvelo, dok ja i dalje stojim iza toga da prisustvo “slučajnog” partnera nije problem, već način da se gost osjeća prihvaćeno.

Znak uvažavanja

Ne krivim prijateljicu za njeno pravilo, ali vjerujem da bi svi odrasli gosti trebalo da imaju pravo na “plus-one”, bez obzira na status veze. To nije samo pitanje bontona, već i inkluzije.

Ako finansije ne dozvoljavaju, parovi mogu da smanje listu gostiju, ali ne bi trebalo da prave razliku među prijateljima po osnovu njihove romantične situacije.

Moja kasnija iskustva to su i potvrdila. Kada me je druga prijateljica pozvala na svoje venčanje, iako sam tada bila solo, ponudila mi je da povedem koga želim, čak i prijateljicu. Taj gest me je učinio ne samo dobrodošlom, već i viđenom.

Inkluzija je važnija od pravila

Životne priče nisu uvijek uklopive u šablone “ozbiljno” ili “neozbiljno”.

Zato bi pravilo trebalo da bude jednostavno: ako već dijelite pozivnice, dajte svakom odraslom gostu pravo da dovede nekoga. Na kraju, vjenčanje bi trebalo da bude slavlje ljubavi, a ljubav se prepoznaje i u tome kako uvažavamo druge, prenosi Ona.rs.