Neko je Ronaldo, a neko Mesi. Neko je Tadić, a neko Nejmar, a za sve njih fudbal je i dalje samo igra. 

Mališani škole fudbala "Rinos" tek stiču svoja prva znanja sa loptom. Dok trče sa smješkom, gol slave kao "veliki", prate i Svjetsko prvenstva jer im tamo igraju oni čije dresove nose.

"Ronaldo mi je omiljeni igrač, ali je Srbija pobijedila Ronalda i sada je Srbija najbolja" priča Vasja, a Filip se nadovezuje:

"Ronaldo je najbolji zato što daje golove glavom i makazicama", kaže Filip.

Ima i onih koji vole Lea Mesija.

"Volim Mesija zato što daje puno golova i dobar je u driblingu", kaže Andrej, a sa njim se slaže i Marko.

Znaju i trikove za živi zid,  znaju i da se trenerova poštuje kao roditeljska, a ne kriju i šta su do sada naučili. 

"Naučio sam da driblam i kako da igram po pravilima", kaže Petar.

Maštaju svi redom da jednog dana postanu veliki fudbaleri. Šta je potrebno da bi im snovi postali java?

Recept najbolje znaju oni koji su prevalili taj put.

"Kada sam počeo svoju karijeru uvijek sam gledao da što više radim i učim od drugih. Ne kaže džabe da je 95 odsto rad, a tek 5 odsto talenat. Uvijek sam se vodio tim da svakim danom sve više i više radim", priča Saša Lukić, reprezentativac Srbije i fudbaler Torina.

Recept ne krije ni njegov saigrač iz reprezentacije Nikola Milenković.

"Prvo što je potrebno je vjera da snovi mogu postati java. To mi je uvijek bila vodilja. Sa druge strane potreban je veliki trud i karakter da se nikada ne odustaje", kaže Milenković.

Pod svjetla mundijalskih refletkora, ipak, tek rijetki dođu. Zato je nauk mališanima, ali i roditeljima, da im uz loptu, i knjiga uvijek bude pri ruci.