Koki Kol je danima bio glavna vijest svih medija. Kengur koji se obreo u Bijeljini i bio atrakcija i starim i mladima, odlučio je da odskakuće u sembersku ravnicu. Vlasnik, Nikola Tanasić nudio je i nagradu, dobijao je i informacije da je viđen, ali najpoznatijem bjeguncu Semberije se ipak izgubio svaki trag. Na ranč je doselio novi, pitomiji kengur koji će pokušati da zauzme mjesto svog prethodnika.
„Koki Kol je otišao. Prvih da kažem do dva mjeseca smo dobijali često informacije da su ga ljudi viđali uglavnom u kasnim večernjim satima međutim izgubio mu se svaki trag, više ga nema, tako da smo dobili donaciju iz Češke, drugog, iste rase u pitanju je sivi kengur sa bijelim genima, star je oko godinu dana, tako da ćemo pokušati da ga on zamijeni mada je jedan Koki Kol“, priča za Dosije Nikola Tanasić, vlasnik ranča.
Atrakcija i nenadanih gostiju na ovom ranču ne manjka. Neki se sami pojave, ostanu, neki su na proputovanju,ali je sigurno da ovdje nikada nije dosadno.
Semberija starog kengura nije pronašla, ali došao je novi, ali ne samo on. Ovdje na ranču Tanasić životinje dolaze i odlaze, a nedavno je u gostima bila i dvogrba kamila.
Kamila je bila nekoliko dana, a djeca su jedva čekala da dođu da je vide.
„Bila je u pitanju dvogrba kamila, mlada ženka stara dvije godine. Obzirom da je dolazila iz daleka putovala je u jedan zoo vrt u BiH pa zbog dužine puta naš ranč joj je bila jedna stanica gdje se zadržala nekih 7 dana, tako da smo imali iskustvo i sreću da je upoznamo i da se družimo sa njom“, rekao je Tanasić.
Ono što je posebno zanimljivo u ovom malom zoo vrtu jeste da životinje žive zajedno u miru. Nojevi, kornjače, psi mačke svi oni su kao jedna porodica.
„Imamo trenutno tri pileta afričkog noja, imamo i odraslog afričkog noja, imamo i australijskog noja emu, američke nojeve nandu. Pored tih nojeva imamo paunove, zlatne fazane, više rasa pasa kao što ste imali priliku da vidite, konji naravno, oni su osnova svega ovoga, imamo četiri vrste mačaka britanska kratkodlaka, ruska plava, sijamska i četvrta je bengalska. Imamo jedno lane koje smo našli u blizini našeg ranča koje je odbačeno od strane majke, iz kog razloga ne znam, Mi ga hranimo na flašicu, i ono druželjubivo je i veselo i vidi nas kao roditelje. Prije svega što je lijepo i neobično za vidjeti je što su te sve životinje puštene i što su zajedno. Znači zajedno odrastaju kao da su iste vrste, što u prirodi nije pravilo“, nastavlja Tanasić.
Ničega od ovoga ne bi bilo da nije ljubavi prema životinjama. Ovim poslom bave se svi članovi porodice. Sve je počelo sa konjima.
„Ja prije svega volim životinje, konje sam da kažem nabavio prvo, 2004. Godine. Pored toga sam nabavljao takođe jednu po jednu životinju kako sam bio u mogućnosti. Kako se taj broj i životinja i konja povećavao, pokušao sam da spojim dobro i korisno, tako sam otvorio taj mini zoo vrt sa školom jahanja i konjičkim klubom, tako da je to eto danas profitabilno i može lijepo da se živi danas od toga“, kaže vlasnik ranča.
„Trenutno imamo četiri velika konja. U pitanju su dva lipicanera , jedan engleski punokrvni konj i jedan pastuv Haflinger to je bosansko brdski konj.I takođe imamo ponija. Svake godine sve više članova imamo dosta članova koji su već prošli školu jahanja, koji su iskusni jahači, sa njima idemo često na terensko jahanje.“
Svakodnevna briga o životinjama nije laka. Čišćenje, pranje, hranjenje, ponekad i liječenje. Svi su uključeni i imaju svoje obaveze. Jednodnevni izleti učenika osnovnih škola i vrtića ovom ranču dali su i ideju za dalji razvoj. Do kraja godine ovaj kompleks biće obogaćen i adrenalinskim parkom, kaže Nikola.
