Na Gradskom groblju Božovac u Foči danas je služen parastos za 43 mještana fočanske Jabuke, koje su na kućnom pragu prije 31 godinu svirepo ubili pripadnici takozvane Armije BiH iz Goražda, što je bilo prvo masovno stradanje fočanskih Srba u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
U zoru 23. jula 1992. godine, muslimanska vojka u napadu na šire područje Jabuke nije imala milosti ni za djecu, žene i nepokretne starce, a u krvavom pohodu popalili su sve srpske kuće i pomoćne objekte.
Na svirep način ubili su 43 srpskih mještana, među njima i dječaka od 13 godina Nova Eleza, slijepu staricu Milku Kovač, nepokretnu Zorku Simović, kao i partizanskog veterana iz Drugog svjetskog rata, junaka iz Bitke na Sutjesci i sa Sremskog fronta Miloša Vukovića.
Ubijeni su i stariji bračni parovi Milovan i Marija Skakavac, Miloš i Anđelka Trivun, Ostoja i Sofija Ćosović, Drago i Joka Stojanović.
Zapaljeno je i uništeno 18 srpskih sela na području od Stoca do Jahorine, a pravoslavna crkva Preobraženja Gospodnjeg minirana je i do temelja srušena, koja je prilozima vjernika obnovljena 2005. godine.
Za zločin u Jabuci, uprkos brojnim svjedočenjima preživjelih, pravosudne institucije u BiH nikada nisu podigle nijednu optužnicu.
Ljubiši Simoviću ubijeni su otac Lazar od 80 godina, brojna rodbina, komšije i prijatelji.
"Ubili su mi oca, dva sestrića, ubili su mi prve rođake, ujake, uništili su kompletne familije. To je bio prvi zločin u Foči, koji je možda trebalo da služi kao opomena, ali su se dešavali poslije i Jošanica, Kratine i niz drugih zločina nad Srbima", navodi Simović.
On napominje da je krajem prošle godine bio u delegaciji opštinske Organizacije porodica poginulih iz Foče, koja je u Tužilaštvu BiH u Sarajevu održala sastanak sa zamjenikom tužioca, koji im je obećao da se predmet "Jabuka" radi i da su saslušavani neki od počinioca čija imena je navela ova organizacija.
"Tada sam rekao da ne znam zbog čega se ćuti o zločinima nad srpskim življem. Ovo su čisti dokazi o stradanju mještana Jabuke, a da niko nije priveden", kaže Simović.
On je uvjeren da će pravda pobijediti.
"Ubili su Jabuku, mene sigurno neće ubiti, istrajaću na tome da se neko od počinilaca osudi. Zna se ko je predvodio akcije i imam osjećaj kao da se namjerno čekalo da neki pomru, pa da ne budu optuženi", rekao je Simović.
On kaže da je igrom slučaja naišao na neke spiskove, koje je predočio.
Neđo Mastilo i ove godine je izašao na groblje Božovac da prisluži svijeću svom bratu Radislavku i brojnoj rodbini ubijenoj na današnji dan prije 31 godinu.
"Pitao bih tog tužioca, kako ga nije sramota? Da li je ikad otvorio i pročitao taj predmet? Razočarani smo u tužilaštvo i pravosuđe", kaže Mastilo.
Petroslav Ćosović, kome je ubijen otac Obren, rekao je da je muslimanska vojska pobila sve što se kretalo.
"Nismo se mi između sebe pobili, nego nas je neko pobio. Išao sam sa tužiocima u Jabuku, ali ne vidim još pomaka. Nisu to male žrtve, pobijeno je od male djece do najstarijih, sve što su mogli uništili su", priča Ćosović.
Nakon rata Dejtonskim mirovnim sporazumom Jabuka je pripala Federaciji BiH, a preostalo srpsko stanovništvo se moralo seliti sa svojih ognjišta.
Posmrtni ostaci većine stradalih Jabučana tada su preneseni na Gradsko groblje Božovac u Foči.
