Tako je škola u Krivaji zrela za rubriku "vjerovali, ili ne", jer je Mihajlo njen jedini učenik. Školski dan započinje i završava sa učitelјicom, koja mu je, kako kaže najbolјi školski drugar, jer drugih nema.

"Pozdravimo se, pregledamo zadaću i počinjemo da radimo. Meni je dobro sa mojom učitelјicom i srećan sam što mogu da idem u školu u svom selu", priča Mihajlo.

Biti učitelј samo jednog đaka bio je izazov i za učitelјicu. Međutim, to sad vidi kao blagoslov. Radni dan počinje uz osmijeh i dobro raspoloženje, a tako ga i završavaju.

"Obično mene Mihajlo dočeka. On je zaista onako srećan učenik. Poželimo jedno drugom dobro jutro, našalimo se kako u učionici nema neke galame. Kad držim nastavu uvijek je tu neka muzika u pozadini, jer ne volimo da bude tiho. Tako da nama nikada nije dosadno. Ova naša priča je kao Ćopićeva priča", kaže Danijela Mikanović, učitelјica u područnom odjelјenju Osnovne škole "Petar petrović Nјegoš" Busnovi, piše Kozarski.com.

Mihajlo od kuće do škole najčešće ide pješke. Školske obaveze su mu na prvom mjestu, ali ga ne sprečavaju da pomaže i roditelјima.

"Ponosan na svog sina. Sve priča majci, bratu i meni kad dođe kući. Pomaže mi i oko kućnih poslova, jako je vrijedan, pažlјiv i osjećajan", kaže Mihajlov tata Duško.  

Mihajlo, iako pored sebe u klupi nema školskog drugara, od kojeg bi se pokatkad moglo nešto i prepisati ima sve petice. Zadovolјan je i sretan i vjeruje da će škola u kojoj je danas jedini učenik jednog dana biti puna djece. Mihajlo od škole do kuće pješači svakodnevno. Ništa mu ne smeta. Pa, ni snijeg kad dobro napada u njegovom kraju. Tad zna da ga u školi čeka topla učionica i nasmijana učitelјica.

(Foto: V.Nišević/Kozarski vjesnik)