Bilo je to dolijevanje dodatnog ulja na vatru koju je naložio ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić nedavnom izjavom kako su hrvatski obavještajci bili uključeni u skandaloznu tajnu operaciju. Prema njegovim navodima, agenti Bezbjednosno-obavještajne agencije htjeli su prikazati da u susjednoj državi djeluju naoružane grupe selefija.  

Obavještajna operacija

"Unazad nekoliko godina smo dokumentirali, odnosno došli do saznanja da hrvatska služba radi na vrbovanju naših državljana. Tu je u BiH angažovan hrvatski konzul u Tuzli Ivan Bandić te još određeni broj osoba koje su pokušale iskombinovati jednu obavještajnu operaciju vezano za naoružavanje selefija ovdje", izjavio je Mektić.

Međutim, prema informacijama dostupnim Expressu, H. Č. je zapravo ekstremista koji je otvoreno podržavao Islamsku državu. Živio je u Sloveniji, a prema BiH je išao kroz Hrvatsku. U januaru 2018., tokom prelaska granice, hrvatska pogranična policija ga je izdvojila.  

"Na granici su me zaustavili i odveli me u sobu za ispitivanje. Rekli su mi da imaju sve o meni, da sam prijetnja za nacionalnu bezbjednost Hrvatske. Rekli su mi da imam dva izbora. Prvi je bio da potpišem papir i da radim za njih. Drugi je bio – staviće me u zatvor", kazao je H. Č.

Tako je on pristao na sve i potpisao saradnju sa SOA-om. Nevoljno i pomalo saboterski provodio je tu saradnju, a sve je prekinuo kad je agent SOA-e tražio od njega da prebaci ruksak oružja do jedne bosanske džamije. Tako bi selefije, ili vehabije, kako vam drago, bili optuženi da sakupljaju oružje za moguće terorističke napade. 

Nakon toga je prekinuo sve kontakte s hrvatskim obavještajcima, otišao u Bosnu i Hercegovinu te prijavio obavještajcima BiH sve šta se dogodilo. Logično je pitanje zašto do sada OBA nije ništa napravila po toj prijavi. Ivan Bandić dosad nije čak ni prozvan kao obavještajno problematičan diplomata. 

Američke službe

OSA BiH redovno se hvali dobrom saradnjom s američkim službama, a H. Č. pokazuje netrpeljivost prema SAD i Izraelu, što je jasno vidljivo iz njegovih objava na društvenim mrežama. 

Jedan sagovornik to je opisao kao da ustaški emigrant uđe u Jugoslaviju i traži zaštitu od UDBA-e. 

"Može, ali samo ako i sam radi za UDBA-u", rekao nam je on. 

Nakon objave ispovijesti H. Č. Žurnalu su se javljale razne druge salefije sa sličnim iskustvom i ispovijestima. I dok ovakva situacija sama po sebi može imati gotovo nesagledive posljedice na saradnju dviju obavještajnih službi, postavlja se pitanje politizacije obavještajne službe BiH. 

Naime, u cijeloj aferi spominju se Mijo Krešić, zamjenik ministra bezbjednosti BiH, glavna tužiteljka Gordana Tadić ispada nesposobna, a sve u pozadini raskola u vlasti susjedne države, i to u trenutku u kojem se sve više prijeti isporukom stotinjak ISIL-ovaca porijeklom iz BiH. 

Rat u Iraku praktički je gotov, u Siriji se privodi kraju i Amerikanci govore da će poslati zarobljene pripadnike Islamske države u njihove države, gdje će morati proći suđenja i obavještajnu obradu. 

Sad kad znaju kakva ih obrada čeka ili jednostavno kome se javiti da im ispriča šta treba reći da stvori dovoljno uvjerljivu laž, moramo priznati da ne zavidimo obavještajcima koji će morati sve to provjeriti. Osim toga, razne selefijske organizacije sad su dobile materijala za manipulaciju istinom. Ako redovne kontrole prikažete kao represiju zapadnih obavještajaca, onda uvijek možete napadati cijeli zapadni sistem vrijednosti jer njihove službe progone nevine. 

Selektivno prikazivanje situacije šteti svim stranama. Kad jednog radikalnog islamista neko prikaže kao običnog studenta i žrtvu SOA-e bez ikakva pokrića, a riječ je o sljedbeniku radikalnog islamizma, što je i rezultiralo zabranom boravka u RH, onda će svaki drugi radikal ispasti žrtva. 

Islamistička radikalizacija

Javljali su se i mnogi ljudi s rješenjima o progonu iz Hrvatske ili odbijenim zahtjevom za boravkom. Dobro upućen izvor govori da je riječ o osobama dobrano na putu prema islamističkoj radikalizaciji ili pripadnicama jedinica Armije RBiH za koje je utvrđeno da su počinili ratne zločine. 

Neke ispovijesti objavljene su pod punim imenom i prezimenom, a izvor govori da su ti sagovornici bili na razgovoru zbog rješavanja statusa boravka u RH. Na razgovore su pozivani zbog djelovanja tokom rata u Bosni i Hercegovini, a odbijanje saradnje ili laganje na razgovoru smatra se dovoljnim razlogom da im odbiju boravak u Hrvatskoj. 

"Zašto se niko ne pita što su Semir Aganović ili Sabahudin Jašarević radili kad su njihove jedinice tokom rata u srednjoj Bosni činile ratne zločine" pita se izvor. 

Ako je sve što je SOA uradila bilo u domeni nekakvog redovnog postupanja, postavlja se pitanje zašto bi se išlo s napadima na blisku obavještajnu službu, zamjenika ministra bezbjednosti te glavnu tužiteljku.