Podsjetimo, u naseljima na lijevoj obali Dunava bila je pokrenuta akcija prikupljanja novca za njegovu sahranu. Nakon sedam dana, građani su skupili sredstva i Ivan je sahranjen na groblju Mali Zbeg u Borči.

- Ivan, to je moje dijete i ne znam šta da kažem. Najžalije mi je jer ne znam kako je preminuo, ne sjećam se ni ko mi je javio da je preminuo. Njemu je i otac preminuo, liječio se dosta dugo - počinje kroz suze baka Milica.

Od momenta kada je Ivan izgubio oca, a Milica sina, sve je krenulo nizbrdo.

Imali su velikih porodičnih problema, priča dalje Milica.

Veče prije nego što je zauvijek otišao, Ivan je posjetio svoju Baku

- Bio je kod mene uveče, prvo je posjetio strica i brata, pa je došao kod mene. Rekao mi je da je jako umoran, da samo želi da odmori. Pitala sam ga da mu skuvam pasulj, ali nije želio. Samo je rekao da ide da se odmori i da sredi kuću, jer kako mi je rekao, bio je haos. Tada sam ga posljednji put vidjela - priča drhtavim glasom Milica.

Milici je hitno potrebna naša pomoć

- Živim jako teško, hvala svima koji su mi pomogli da sahranimo Ivana. On je samo pao, našli su ga neki momci na ulici, ne znam od čega je umro. Ali mukama nije kraj, ja ne znam kako živim. Imam penziju 20.000 nemam drva za zimu, i potrebna su mi tri metra da se ogrijem, ako neko može da pomogne, ja bih mu bila zahvalna.

Milicu život nije mazio, nakon sina kojeg je izgubila, ostala je i bez voljenog unuka. Kako kaže, ne zna kako će dalje ali mora da nađe snagu u svom bolu, sa kojim leže i ustaje.

(Telegraf)