U Republici Srpskoj smrtna kazna nikad nije ni izricana, niti je poznaje krivično zakonodavstvo. Pročitajte nad kim su izvršene posljednje smrtne kazne u republikama bivše SFRJ.
BiH
1976. godine Dušan Prodić, pružni radnik iz okoline Doboja, strijeljan je jer je na nagovor supruge ubio šestogodišnjeg sina kojeg je imao sa prvom suprugom, koja je umrla. U presudi se navodi da, dok je jednom rukom držao glavu sina pod vodom da bi ga ugušio, u drugoj je držao tranzistor, kako mu se ne bi pokvasio.
Srbija
2002. godine strijeljan je Johan Drozdek jer je silovao pa zadavio petogodišnju djevojčicu jer se htio osvetiti njenom ocu što mu nije htio pozajmiti svoj bicikl. On je pogubljen samo 14 dana prije nego li je Srbija izmijenila Krivični zakon tako što je iz njega izbrisala smrtnu kaznu.
Hrvatska
1987. godine strijeljan je Dušan Kosić koji je 1983. godine ubio mladi bračni par Matijević i njihove male kćerke. Majku djevojčica izudarao je metalnom šipkom, dvogodišnju kćerku udavio, dok je osmomjesečnoj djevojčici razbio glavu pepeljarom, da bi potom sačekao oca, kojeg je ubio sjekirom.
Crna Gora
1981. godine Dragiša Ristić je strijeljan jer je pokušao silovati četvorogodišnju djevojčicu 1977. Djevojčica se otimala i vrištala, pa ju je zadavio i, da bi prikrio tragove, zapalio. Čekajući strijeljanje, uspio je da pobjegne iz zatvora. Nakon kratke potjere uhvaćen je i ubrzo poslije toga pogubljen.
Sjeverna Makedonija
1987. godine pred streljački stroj stao Malje Zećiri jer je silovao i ubio svoju petogodišnju kćerku. Kako se navodi u presudi, on je prvo silovao kćerku, a kad ga je molila da prestane, zadavio ju je plastičnim užetom, da bi potom tijelo djevojčice zapalio.
Slovenija
1959. godine strijeljan je Franc Rihtarič jer je ubio policajca Alojza Bartola. To je bio jedan od rijetkih zločina kažnjenog smrću u kojem žrtva nije bila dijete. Osuđen je i za oko 70 krivičnih djela, uglavnom krađa i razbojništava izvršenih tokom višegodišnjeg bjekstva i skrivanja.