Prve NATO bombe pale su u blizini Slatine, nedaleko od Prištine, a tim povodom ispred krsta u dvorištu Doma kulture u Gračanici služen je pomen stradalima.
Pomen su, u prisustvu velikog broja građana, služili sveštenici Darko Marinković i Jovan Cvetković.
Uz poziv da se bombardovanje nikada i nikome ne ponovi, Srbi okupljeni u Gračanici su poručili da će, bez obzira na geto u kome žive, ostati na svojim ognjištima, ali da nikada neće zaboraviti nepravdu koja im je učinjena.
"Pamćenja pokoljenja sažeta su u ovaj sadašnji momenat kada na ove tužne godišnjice, ponosno i ćutke stojimo i sjećamo se kako je to živjeti u slobodi", rekla je direktorka Narodne biblioteke u Gračanici Brankica Kostić i zapitala se "zar su i djeca bila legitimni ciljevi bombardovanja".
"Djecu vam nećemo oprostiti", poručila je Kostićeva.
Načelnik Kosovskog okruga Srđan Popović podsjeća da se danas o odnosima Beograda i Prištine razgovara decenijima.
"Da smo i tada razgovarali, kao i sada, ne bi stradala Milica Rakić, ne bi bilo protjeranih Srba, ne bi znali kakav je život u enklavi, ne bi bilo zapaljenih svetinja, ubijenih i kidnapovanih Srba, Srbi i Albanci bi živjeli zajedno, kao što su živjeli i prije 99. godine, u Prištini, Gnjilanu, Peći, u Prizreni, u svim većim mjestima", rekla je ona.
Po međunarodnim izvorima, više od polovine stradalih ljudi za vrijeme bombardovanja poginulo je na Kosovu i Metohiji.
Albanci o tom danu nerado pričaju, ali javno smatraju da je to "početak njihovog oslobođenja", dok se Srbi sa tugom i bolom sjećaju početka bombardovanja, straha i neizvjesnosti, izgubljenih članova porodice, prijatelja i rođaka.