U Tursku su se slile hiljade tona pomoći i međunarodnih timova iz 70 zemalja. U Siriju samo iz osam: Rusije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Iraka, Irana, Libije, Egipta, Alžira i Indije. Podijeljena i izolovana od svijeta, Sirija je prepuštena sama sebi.
"Ko nam pomaže? Turska je dobila sve. Napravili su poseban vazdušni most da prime pomoć iz cijelog svijeta. Nama niko ne dolazi da pomogne. Šta je ovo dijete pogriješilo, pa je ostalo pod zemljom četiri dana prije nego smo ga pronašli?“, pitaju se u Siriji.
Spasiti živote u prvim satima nakon zemljotresa sami nisu mogli. Nemaju mehanizaciju, nemaju ljudskih resursa, ni goriva. Međunarodna zajednica se pravdala sankcijama Bašaru El Asadu, na vapaje upomoć ćutala. Škrto je poslala nekoliko kamiona sanitetskog materijala i nešto spasilaca četvrti dan nakon potresa, kada šansi da je neko i dalje živ skoro da i nema.
"Previše vremena nam treba za otkopavanje, koštalo nas je to ljudskih života. Izgubili smo mnogo života zbog slabog odgovora međunaordne zajednice“, kaže jedan čovjek iz spasilačke ekipe.
"Ljudi koji su poginulu u zemljotresu nisu bili teroristi, već nevini civili. To su bile žene i djeca. Miješati humanost i politiku je veliki problem“, poručuju iz Sirije.
Zapad se pravda. Kažu u prvim satima Sirija nije ni tražila pomoć.
"Zapad kaže da nam ne šalje pomoć jer naša Vlada 'nije tražila'. Zar prizori srušenih zgrada i mrtvih ljudi nisu dovoljni? Žele li da građani Sirije mole na slomljenim nogama“, pitaju iz ove zemlje.
Ono što u Siriji nije uništio dvanaestogodišnji rat, jeste potres. Situacija je i prije bila teška: sjever Sirije je pod kontrolom Asadovih snaga, drugi dio zemlje drže Kurdske snage, treći dio pobunjenici koje podržava Turska, a četvrti dio pobunjenici koje podržava SAD. Pomoći je malo, a u ovako teškoj političkoj situaciji nije jasno ni kako i kome poslati pomoć, kako je dostaviti zbog sankcija, i ko će je i gdje moći prihvatiti.