Starinski recept za koljivo: Evo kako da žito ne bude gnjecavo

Za pravu teksturu i ukus, ne treba ti ništa više od strpljenja i par starih, provjerenih koraka.

Sastojci:

500 g pšenice (cijelog zrna)

200 g mljevenih oraha

150-200 g šećera (ili po ukusu)

1 kesica vanilin šećera

rendana kora limuna (po želji)

prstohvat cimeta (po želji)

prah-šećer za posipanje

Savjeti

Jednostavan desert koji miriše na jesen: Pečene jabuke s cimetom

Priprema:

Operite pšenicu više puta, dok voda ne postane potpuno bistra. Potom je potopite u hladnu vodu i ostavi da odstoji preko noći, to je ključ da se zrno kasnije lijepo raskuva i ne raspadne.

Sutradan, vodu prospite i sipajte novu, pa kuvajte na tihoj vatri oko sat do sat i po. Bitno je da zrna omekšaju, ali da ne postanu kaša. Kad se pšenica "otvori" i zrno pukne, znači da je gotova.

Ocijedite je, raširim po čistoj kuhinjskoj krpi i ostavite da se suši i hladi. Ovaj dio većina preskoči, i tu se napravi greška. Ako žito ostane vlažno, postaće gnjecavo i teško, a ne rastresito. Neka se suši makar dva-tri sata, a ako može i duže, još bolje.

Kad se potpuno ohladi, sameljite je na krupno u mašini za meso. Zatim dodajte šećer, orahe, vanilin šećer, limunovu koru i po želji malo cimeta. Sve se promiješa rukama, lagano, da se sastojci povežu.

Na kraju, prebacite na tanjir ili činiju, poravnajte površinu i pospite prah-šećerom kroz sitno sito da izgleda čisto i uredno. Po tradiciji, na sredini se napravi krst od oraha.

Zdravlje

Evo koji novi lijekovi od sutra idu na recept

Kako da žito ne bude gnjecavo

Najvažnije je da pšenicu:

dobro ocijedite - nikako je ne koristi dok se potpuno ne osuši,

ne meljete dok je topla, jer toplota stvara vlagu,

ne prekuvate - zrno treba da bude mekano, ali da se vidi i "osjeti pod zubom".

Ako želite da izgleda lijepo i na stolu, koristite sitno mljevene orahe i nemojte pretjerivati sa šećerom - on vlaži smjesu. Umjesto toga, deo šećera možete zamijeniti medom, koji daje sjaj i bogatiju teksturu.

Žito nije samo poslastica. To je mali ritual sjećanja, miris dima i tišine u kući, trenutak kad se zastane. Jer baš kao zrno pšenice koje mora da "umre" da bi dalo novi život - i svaka naša molitva, kad se izgovori sa mirom, postaje sjeme nečeg novog.

(Ona.rs)