
Autor:
ATV redakcijaKomentari:
0
Neke životne priče teško je objasniti, a još teže zaboraviti. Za Ričarda Rodžersa jedan trenutak zauvijek je promijenio sve što je do tada znao o životu.
Godine 1995. preživio je udar groma koji mu je zaustavio srce, izazvao teške opekotine i doveo ga na ivicu smrti. Ipak, ono što je uslijedilo nakon što se ponovo probudio pokazalo se kao mnogo više od priče o nevjerovatnom preživljavanju. Iz bolničkog kreveta uputio je Bogu obećanje koje je postalo vodilja njegovog života, a kojeg se, prema sopstvenim riječima, drži i danas.
Sve se dogodilo dok se Ričard nalazio u jednoj lovačkoj kolibi. Grom je pogodio objekat, a snažan električni udar zahvatio je i njega. Posljedice su bile stravične. Zadobio je opekotine, koža na grudima mu je bila teško povrijeđena, kosa spaljena, a srce mu je prestalo da radi.
„Nisam se probudio. Bio sam mrtav“, prisjetio se kasnije Ričard, opisujući trenutke koji su prethodili njegovom povratku u život.
U tim presudnim sekundama pomoć mu je pružio mladić koji je započeo kardiopulmonalnu reanimaciju (CPR). Njegova brza reakcija bila je od presudnog značaja i Ričardu je pružila priliku da dobije još jednu šansu.
Ono što je posebno ostalo u njegovom sjećanju jeste iskustvo koje je opisao kao neobično mirno, gotovo nestvarno. Govorio je o osjećaju da napušta sopstveno tijelo i prolazi kroz svijetli tunel.
„Bilo je veoma mirno. Prolazio sam kroz svijetli tunel i bilo je zaista nevjerovatno“, ispričao je.
Kada se probudio i postao svjestan svega što se dogodilo, pred njim je bio dug put oporavka. Međutim, u tim trenucima dogodilo se i nešto što će obilježiti čitav njegov dalji život.
Ričard je kasnije ispričao da je jedan od najtežih trenutaka za njega bio razgovor o tome da li će preživjeti. Pitanje njegovog sina da li će umrijeti dodatno ga je suočilo sa mogućnošću da možda neće dobiti priliku da nastavi život.
U bolničkom krevetu počeo je da se moli. Njegove riječi nisu bile molba za bogatstvo, uspjeh ili povratak na život kakav je ranije poznavao. Imao je samo jednu želju.
„Ako mi dozvoliš da živim, ne želim da živim za sebe. Želim da živim za druge kojima mogu da pomognem“, glasila je njegova molitva.
To obećanje postalo je svojevrsni zavjet kojeg se, kako kaže, pridržava i danas.
Oporavak nakon udara groma nije bio jednostavan. Ričard je morao da se suoči sa ozbiljnim posljedicama povreda, ali i sa prognozama ljekara koje nisu bile ohrabrujuće. Prema njegovom svjedočenju, govorili su mu da više nikada neće moći da hoda.
Ipak, nije želio da prihvati takvu budućnost.
„Ljekari su mi rekli da više nikada neću hodati. Dokazao sam im da nisu bili u pravu“, ispričao je.
Njegov oporavak postao je još jedan dokaz njegove upornosti i odlučnosti. Umjesto da se prepusti okolnostima, Ričard je nastavio da se bori, a iskustvo bliske smrti promijenilo je i način na koji je posmatrao uspjeh, porodicu i sopstvenu odgovornost prema drugim ljudima.
Nakon što se oporavio, Ričard nije zaboravio obećanje koje je dao u bolničkom krevetu. Zajedno sa bratom preuzeo je porodičnu kompaniju „US Stouv Kompani“, koju su naslijedili nakon smrti oca. Posao nije bio u najboljem stanju, ali su zajedničkim trudom i odlučnošću uspjeli da ga ponovo podignu.
Ipak, njegov životni put nije se zaustavio na poslovnom uspjehu.
Ričard je postao i veliki donator, posvećen inicijativama koje pružaju podršku ljudima u teškim životnim okolnostima. Jedan od projekata sa kojima je povezan jeste „Lonč pad“ u Čatanugi, zajednica namijenjena ženama koje se bore sa zavisnošću od narkotika. Ideja je da im se obezbijede siguran dom, podrška i okruženje u kojem mogu da započnu novi život.
Upravo takve inicijative predstavljaju suštinu obećanja koje je dao prije više decenija. Za njega pomoć drugima nije samo humanitarna aktivnost, već način života i prilika da ono što je dobio zauzvrat prenese dalje.
Ričardova priča podsjeća nas da se život ponekad promijeni u samo nekoliko sekundi. Ono što je počelo kao tragedija, za njega je postalo prekretnica koja mu je promijenila pogled na svijet. Preživio je iskustvo za koje je vjerovao da neće preživjeti, ponovo naučio da hoda i izgradio život u kojem pomaganje drugima zauzima posebno mjesto.
A možda je najvažniji dio njegove priče upravo obećanje koje je dao onda kada nije znao da li će dočekati sljedeći dan. Jer, kako pokazuje njegov primjer, druga šansa za život može da dobije sasvim novo značenje kada odlučimo da je ne iskoristimo samo za sebe.
(Ona.rs)
Preuzimanje dijelova teksta ili teksta u cjelini je dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na portalu atvbl.rs.

Svijet
26 min
0
Svijet
43 min
0
Banja Luka
50 min
1
Scena
57 min
0
Zanimljivosti
9 h
0
Zanimljivosti
17 h
0
Zanimljivosti
20 h
1
Zanimljivosti
1 d
0