Vladika Nikolaj je govorio da je ovo najveći srpski grijeh koji se nasljeđuje od predaka

Vladika Nikolaj Velimirović jednom prilikom mnogima je otvorio oči govoreći o najmračnijem srpskom grijehu.

– Najčemerniji srpski grijeh – nesloga. Mnogi zaboravljaju da su četiri slova "S" ispisana okolo krsta. U krstu je sloga, a ne u slovima. Kada bi svi Srbi to znali i krstu se poklonili, brzo bi se složili. Ali mnogi vide četiri slova, a ne vide krst. Krst stvara slogu, a sloga Srbina spašava – objasnio je vladika.

Republika Srpska

Stevandić: Srpska će svoje postupke izvoditi iz referenduma

Najveći srpski grijeh prema vladiki Nikolaju

Godine 2006. vladika Nikolaj govorio je za Dijasporu o "najvećem srpskom grijehu".

"Jednom prilikom sam sjedio sa svojim dugogodišnjim prijateljem, izuzetno obrazovanim i duhovno iskusnim čovjekom, vladikom Srpske pravoslavne crkve. Kao i uvijek, čitav naš razgovor imao je tih i svečan karakter. Bez mnogo riječi, sa dugim periodima ćutanja, u zajedničkom osjećanju težine vremena u kome živimo.

Pred zidovima ispunjenim knjigama i ikonama, pod prigušenim večernjim svjetlom, čitav ovaj nesvakidašnji razgovor sveo se na zajednički pokušaj našeg odgovora na jedno podjednako komplikovano koliko i tajanstveno pitanje. Rekli bismo pitanje svih pitanja: koji je to najveći, onaj prvorodni srpski, grijeh?

Republika Srpska

Počela sjednica Glavnog odbora mladih SNSD-a, prisustvuje Dodik

Da, zaista, koji je to najveći naš ij? Iz koga se kasnije šire i umnožavaju svi ostali naši grijehovi, mane i nedostaci. Koji prethodi svakom srpskom stradanju, svakom našem padu i svakoj propasti.

I razgovor se tako pretvorio u veliko i strašno podsjećanje na sve ono što nam se dešavalo.

Pred mirnim pogledom mog ćutljivog sagovornika, ja sam polako nabrajao užasne scene našeg pada u istoriji. Jednu po jednu.

Kao na ispovijesti, ređao sam strašne scene krvavih stratišta i narodnih zbjegova. Sjećao sam se svega onog što mrzne srce i ledi dušu.

Hronika

”Dolazim u BiH i dići ću vas sve u vazduh”: Evo kako je prijetio Elvir iz Čikaga

Sjećam se kumovske sekire; sjećam se oficirske sablje koja siječe dojke srpske kraljice; sjećam se krvavog noža kako se u Topčiderskoj šumi nemilosrdno zabija i kasapi lice najplemenitijeg vladara naše moderne istorije; sjećam se prosjaka i bogalja sa najvišim vojnim odlikovanjima poslije svakog srpskog rata; sjećam se budućeg srpskog vojvode Živojina Mišića kako zalaže kod povjerilaca sve što ima, čak i svoj šinjel (pošto je kao obrenovićevac izbačen iz vojne službe); sjećam se najveće junakinje Solunskog fronta, besmrtne Milunke Savić (nosioca Karađorđeve zvezde sa mačevima, medalje Obilića i dva ordena francuske Legije časti) kako poslije Prvog svjetskog rata radi kao čistačica i kleči pored kofe sa prljavom vodom samo da bi ishranila svoju porodicu – u istoj onoj kraljevini u čijem je oslobođenju onako slavno učestvovala, prerušena u muškarca, višestruko ranjavana…

Sjećam se pravoslavnih crkava podignutih u vazduh srpskom rukom; strijeljanja Hristove ikone; ugašenih krsnih slava; zabranjene ćirilice; prećutanog Jasenovca…

Republika Srpska

Babić: Civilne žrtve da imaju pravo na banjsko liječenje

Sjećam se svega što inače pokušavamo da zaboravimo, svega onog što nas prati kao demonska sjenka, udobno smještena između redova naše istorije…

Trebalo je podnijeti sav ovaj odjednom oživljeni užas.

Dugo ćutanje. I jedva savladan, teški uzdah pokajanja za sve ono što su najgori među našim precima radili svojoj rođenoj braći, svojim kumovima, prijateljima, vođama, vladarima…

Gospode Isuse Hriste, sine Božji, pomiluj nas grešne! Pomiluj nas, Blagi!

A poslije molitve, pokušali smo da nekako rastumačimo ovaj jezivi haos bezumnih, neljudskih grijehova našeg naroda.

I probao sam. Nabrajajući redom: grijeh očeubistva; izdaju; samovolju; sebičnost; pohlepu; nepoštovanje svega velikog i zaista vrijednog…
Moj ćutljivi, mudri sagovornik podsjetio me je da su ovo "samo odbljesci nečeg starijeg od svega nabrojanog". Da postoji prauzrok čitave ove tužne hronike naše sramote i beščašća. I da je "ovaj strašni grijeh vješto prerušen u jedan naizgled sasvim bezazleni oblik". U nešto što nam se i ne čini kao grijeh. Otkrio mi je, u jednoj jedinoj riječi, suštinski razlog svih razloga našeg ponovljenog stradanja. Izrekao je rješenje:

"Najveći srpski grijeh, onaj iz koga kasnije proizlazi sve zlo, sva strava i užas naše istorije i svakodnevice, jeste nestrpljenje."

Obično, malo, svakodnevno, tobože bezazleno nestrpljenje. Ono je naš najveći, najteži, onaj originalni ij. Prauzrok svega što ćemo kasnije upropastiti, izdati, uništiti, oskrnaviti, odbaciti, zaboraviti…

Kao i uvijek, najkomplikovanija pitanja zahtijevaju one najjednostavnije odgovore. Koji su, pokazalo se, često i jedini pravi.

Republika Srpska

Ćosić: Odluka CIK-a ne prati demokratsku volju građana Srpske

Jer nestrpljenje nije suprotnost "strpljenju", već mudrosti.

Nestrpljenje je očito pokazani nedostatak vjere u Boga i u sebe. Nestrpljenje je malodušje i malovjerje.

Nestrpljenje je uzrok svakom razočaranju. Nestrpljenje je pobuna protiv onoga "neka bude volja Tvoja".

Nestrpljenje je početak svakog kraja. Nestrpljenje je ono samoubilačko srpsko "buntovništvo bez razloga".

Nestrpljenje je bezbožni otpor svemu onome što ne razumemo.

Nije mi ostalo ništa drugo nego da se složim sa svojim mudrim, strpljivim prijateljem.

Republika Srpska

Kovačević: Kratko i jasno - Srpska će ove godine na referendum, a izbori su sljedeće godine

I da sada ovdje i vama, dragi moji, prenesem sjećanje na ovaj davni razgovor. Sa nadom da ćete me razumjeti. I povjerovati riječima srpskog episkopa, nadahnutih hiljadugodišnjom mudrošću pravoslavne civilizacije.

Zato, molim vas, nemojte biti nestrpljivi. Koliko god da vas boli. Koliko god da vam se čini neizdrživo…"