Đurđevdan bez prasetine i jagnjetine: Kad mrsna slava pada na dan posta važe posebna pravila

Da li će se ovo pravilo poštovati i šta o tome kažu sveštenici, a šta narod i uzgajivači prasadi i jagnjadi?

Kako zamisliti Đurđevdan bez prasetine i jagnjetine na trpezi? I da li se to ikad do sada dešavalo?

Ako ćemo po kalendaru – jeste. Dešavalo se čak da Đurđevdan padne na Veliki petak, najtužniji dan u hrišćanstvu i dan najstrožeg posta i tišine. Tako je bio kalendar 1983. godine i tada je, sa blagoslovom Srpske pravoslavne crkve, porodicama koje slave Đurđevdan dozvoljeno da krsnu slavu proslave 9. maja – na Vaskršnji ponedjeljak.

Češće se dešava da ova slava padne u „običnu“ srijedu ili „obični“ petak, kada su takođe dani posta. Takav je slučaj bio, recimo, 2022. godine.

I tada je bilo aktuelno pitanje šta će biti na slavskoj trpezi: pečena prasetina ili pržena riba. Neki domaćini su našli „solomonsko“ rješenje: na Đurđevdan, kada je dan posta, slavu su obilježili skromno i „po pravilima“, a glavno veselje prebacili za sutradan.

A šta na sve to kažu teolozi?

Vjeroučiteljica Stojana Valan, koja već decenijama djeci predaje pravoslavnu vjeronauku, podsjeća da krsna slava nije običan praznik, ili „dernek“.

– Slava ne može biti odvojena od crkvenog života. To nije obični „dernek“, nego dan kada vrata svog doma otvaramo da se nahrane siromašni i ubogi, u slavu svetitelja, zaštitnika porodice. Znači, ako slava pada u dan posta, a srijeda je posni dan, onda i slavska trpeza treba da bude u skladu sa tim – kaže Stojana Valan za Srpskainfo.

Protođakon Nemanja Reljić iz Manastira Rmanj za Srpskainfo kaže da je stvar jasna: ne samo Đurđevdan, nego i svaka druga krsna slava koja pada u srijedu, treba da se proslavi uz posnu trpezu.

– Uostalom, hrana nije suština slave, najveći akcent bi trebalo da bude na duhovnoj dimenziji praznika, a to simbolizuju krsni hljeb, koljivo. kadionica i slavskasvijeća. Sve drugo je manje bitno – kaže Nemanja Reljić za Srpskainfo.

Podsjeća na davna vremena, kada su preci današnjih Srba preuzimali hrišćanstvo, a da su pri tom mnoge porodice zadržale običaje iz mnogobožačkih vremena, pa su slavili kućne zaštitnike.

–Kada se taj običaj hristijanizovao dobili smo krsnu slavu, pa svaka porodica ima svetitelja, koji je zaštitnik doma i ukućana, kako živih tako i preminulih predaka – objašnjava protođakon Reljić.

Među vjernicima su mišljenja, ipak, podijeljena.

Većina Srba pravoslavaca u Hercegovini ili Podrinju strogo se pridržavaju kalendara, pa im je sasvim normalno da na Đurđevdan, Markovdan, Ilindan, ili na bilo koju drugu „mrsnu“ slavu, ako pada u srijedu ili petak, trpeza mora da bude posna.

S druge strane u Krajini se vjernici rijetko pridržavaju tog pravila

Milosav Mišo Živković (76) i njegova supruga Mileva (74), penzioneri iz Banjaluke, koji su rođeni i odrasli na Manjači, kažu da će i ove godine za svoje goste pripremiti uobičajene đakonije: pečenu prasetinu i jagnjetinu, teletinu ispod sača, čokoladne torte i kolače.

– Ja pamtim prilično dugo, kao i moja supruga, koja je rodom iz Milojevića, pa je od djetinjstva slavila Đurđevdan. Dakle, pamtimo dugo, ali ne pamtimo da je ikad Đurđevdan bio posna slava. Zna se koja je slava posna, a koja mrsna – kaže Milosav.

Dodaje da potiče iz sela u kojem se strogo poštovao post i vjerski kalendar, ali da nikad slava nije bila posna samo zato što pada u srijedu.

– To sad popovi krste po svom, a narod zna svoje – kaže Živković.

A u narodu, pogotovo u stočarskim krajevima, posebno mjesto na slavskoj trpezi je odvajkada imalo „đurđevsko jagnje“, dakle jagnje koje se do ražnja stasalo upravo u vrijeme Đurđevdana.

– Moj djeda je imao ovce, uvijek bi odvojio najljepše jagnje za slavu i pristavio ga da se peče na ražnju na Đurđevdan ujutro, tako da bude vruće u vrijeme ručka – prepričava jedna Banjalučanka, porijeklom iz okoline Ključa, svoja sjećanja iz djetinjstva.

Uzgajivačima jagnjadi i prasića Đurđevdan je već tradicionalno prilika da podebljaju zaradu. Ne žale se ni ove godine. To što slava pada u srijedu nije im znatnije smanjilo promet.

Mišo Maljčić, predsjednik Udruženja uzgajivača svinja u Republici Srpskoj, kaže da se prasići kupuju kao i ranijih godina uoči Đurđevdana, bez obzira na kalendar.

-Prvo, ljudi su navikli da je Đurđevdan mrsna slava, a drugo, mnogo je skuplje slaviti salvu sa ribom i drugim posnim đakonijama na stolu – kaže Maljčić.

Kako navodi, prasetina, kod uzgajivača, trenutno košta oko 7 do 7,5 KM po kilogramu žive vage i najvjerovatnije do Đurđevdana neće preći cifru od 8 maraka po kilogramu.

Kako nam je potvrdilo više ovčara sa Manjače, potražnja za jagnjadima opada, ali ne zbog crkvenog kalendara, nego zbog prekomjernog uvoza i nelojalne konkurencije.

– Ko je ranijih godina kupovao domaće jagnje za Đurđevdan, kupiće ga i ove godine, tu nema neke razlike – kaže Ljubomir Kočić, ovčar iz Gornjeg Ratkova kod Ribnika.

Da li je sve više domaćina, koji će glavno veselje prebaciti na četvrtak, 7. maj, odnosno na drugi dan slave koji nije posan, ili narod, naprosto, „tjera svoje“, bez obzira na poruke sveštenstva?

Tek, stiče se utisak da će, pogotovo u Banjaluci i okolini, i ove godine na đurđevdanskoj trpezi biti više prasetine nego ribe.