Sve više siromaštva, sve manje empatije: Kako se građani Srpske bore sa ovim problemom?

Siromaštvo u Republici Srpskoj više nije statistika, ono ima lice komšije, školskog druga ili starice iz komšiluka. Sve više porodica živi na rubu egzistencije, a cijene osnovnih životnih namirnica rastu brže od plata. Dok se pojedini trude da pomognu, većina prolazi pored tuđe nevolje ne primjećujući je.

Savjeti

Iz kuhinje obavezno izbacite jednu stvar: Priziva bijedu i siromaštvo

Pitali smo građane koliko su svjesni siromaštva oko sebe i kako da doživljavaju:

-Smatram da ima veliki procenat siromašnih ljudi, možda i više nego što mi mislimo. Neki bacaju hranu, a dosta ljudi nema šta da jede što je zaista tužno.

-Smatram da s obzirom na to kakvi su standardi kod na da sve više i više raste siromaštvo. Gubimo osjećaj za ljudskost po pitanju hrane i ostalih bitnih stvari.

-Kod nas je i normalno u odnosu na ostatak svijeta. Ostatak svijeta nema da pije vode, nema hrane. Naši ljudi ovdje nekad i zaborave šta mi sve imamo. Naravno da je i ovdje loša situacija i da se ljudi bore, ali treba poboljšati situaciju i moralnu svijest stanovništva.

-Ljudi su svjesni problema kada ga direktno vide i onda im se budi želja da pomognu. Međutim, kada su u svom komoditetu i kada se odvoje od tih stvari onda zaborave na to i ponašaju se tako kako se ponašaju.

Svijet

Siromaštvo ugrožava skoro 23 odsto stanovništva ove zemlje

Institucije i humanitarne organizacije, poput Crvenog krsta, svake godine vode borbu sa sve većim brojem onih kojima je potrebna pomoć. Na terenu, naročito u ruralnim sredinama, bilježe porast socijalno ugroženih porodica. Njihova pomoć zavisi isključivo od prikupljenih donacija i solidarnosti građana. Upravo zato, akcije poput ''Akcije solidarnosti“ svake godine postaju važnije nego ikada.

''Postoji dosta porodica koje su u stanju socijalne potrebe u ruralnim područjima. Svuda imamo mjesne zajednice Crvenog krsta. Oni imaju socijalnu kartu i mi prema prikupljenoj humanitarnoj pomoći djelujemo i raspoređujemo'', rekla je Željkica Ilić, sekretar Crvenog krsta Banjaluka.

Društvo

Sve više ljudi traži pomoć u javnim kuhinjama, ne mogu sebi priuštiti ni osnovni obrok

Sociolozi upozoravaju da se društvo polako udaljava od zajedništva koje ga je nekad činilo otpornim. Iako solidarnost još postoji, sve je teže prepoznati istinsku brigu za drugog čovjeka u vremenu digitalne otuđenosti i lične borbe za opstanak. Pomoć pojedinca više nije dovoljna, potrebna su sistemska rješenja i ozbiljnije društveno prepoznavanje problema siromaštva.

''Po mojoj procjeni, mi još uvijek imamo i dišemo duhom solidarnosti i još uvijek smo spremni da pomognemo. Uprkos zahladnjelim odnosima, uprkos socijalnoj digitalizaciji, mislim da kod nas još uvijek postoji taj osjećaj za drugog čovjeka i postoji potreba da nekome pomognemo. Naravno, to se može i treba podići na viši nivo, ali očekivati da pojedinci rješavaju probleme siromaštva je zaista nemoguće. Nama je potrebno institucionalno rješenje'', kazao je Vladimir Vasić, sociolog.

Gradovi i opštine

Osnovci dali doprinos javnoj kuhinji u Doboju

Nije tragedija što mnogi nemaju, tragedija je što smo zaboravili da dijelimo. Naš najveći poraz nije u broju onih koji traže pomoć, već u broju onih koji su prestali da je nude. Dokle god vjerujemo da se dostojanstvo ne mjeri imetkom, nego ljudskošću, postoji nada da ćemo ponovo naučiti da budemo ljudi, a ne samo preživjeli u svijetu sebičnosti.