Zastrašujuće upozorenje naučnika: Zemlja ulazi u opasnu klimatsku fazu

Njihova studija "Izvještaj o stanju klime 2026: izazovi i mogućnosti“ objavljena je u žurnalu BioSajens.

U njoj se naglašava da ljudske aktivnosti pokreću duboke promjene u atmosferi, okeanima i biosferi.

Šta otkriva novi izvještaj o klimi za 2026. godinu?

"Klimatski sistem Zemlje sve dublje zalazi u neistraženo područje. Predstavljamo ažurirane vitalne znake planete za 2026. godinu koji prate stanje klimatskog sistema Zemlje, zajedno sa pokazateljima ljudskih aktivnosti koje pokreću tekuće promjene. Od 16 pokazatelja povezanih sa klimom, sedam je trenutno na rekordnim ekstremima. Nekoliko pokazatelja takođe pokazuje dokaze o ubrzanju trendova ili naglim promjenama, izazivajući zabrinutost zbog sve veće klimatske nestabilnosti, povratnih sprega koje međusobno djeluju i rastućeg rizika od prelaska kritičnih prelomnih tačaka“, naveli su autori studije.

Dodaju da ljudske aktivnosti, posebno sagorijevanje fosilnih goriva, ostaju dominantni pokretači ovih promjena.

"Uprkos pogoršanju trendova, javljaju se ohrabrujući znaci društvenih promjena, uključujući brzu ekspanziju električne energije iz obnovljivih izvora i skladištenja u baterijama, iako napredak i dalje znatno zaostaje za obimom i brzinom koji su potrebni za stabilizaciju klimatskog sistema Zemlje. Brzo smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte, efikasno prilagođavanje, zaštita ekosistema i transformativne društvene promjene ostaju ključni za smanjenje klimatskih rizika i obezbjeđivanje otpornije i održivije budućnosti", kaže ova grupa naučnika.

Studiju su, piše Eurek Alert!, zajednički vodili dr Vilijam Dž. Ripl sa Državnog univerziteta Oregon i dr Kristofer Volf iz organizacije Terestrial Ekosistems Risrč Asošiejt.

Kako ljudske aktivnosti ubrzavaju klimatske promjene?

Vitalni znaci praćeni u izvještaju obuhvataju koncentracije gasova sa efektom staklene bašte, temperature, okeane, led, energetski bilans Zemlje i šumske požare.

Autori takođe prate pokazatelje ljudskih aktivnosti koje pokreću ove promjene, uključujući potrošnju energije, proizvodnju hrane, privredni rast i promjenu namjene zemljišta. Zajedno, ovi parametri pružaju sveobuhvatan uvid u klimatske promjene na Zemlji, kao i u njihove posljedice i uzroke.

Autori navode da su koncentracije ugljen-dioksida, metana i azot-suboksida ponovo dostigle rekordne nivoe u 2026. godini. U maju 2026. atmosferski ugljen-dioksid premašio je 428 dijelova na milion (ppm), što je za oko 50% iznad predindustrijskog nivoa i generalno više nego u bilo kom trenutku u posljednjih 2 miliona godina. Potrošnja fosilnih goriva porasla je za 0,9% u 2025. godini, pri čemu su nafta, ugalj i gas dostigli rekordne nivoe, a godišnje emisije ugljen-dioksida povezane sa energetikom po prvi put su premašile 41 gigatonu.

Autori napominju da izgleda da se stopa globalnog zagrijavanja ubrzala, sa oko 0,05 stepeni po deceniji između 1880. i 1970. na oko 0,36 stepeni po deceniji između 2010. i 2024. godine.

"Pri sadašnjim stopama, porast od 2 stepena u odnosu na predindustrijski nivo mogao bi biti dostignut prije 2050. godine", pišu naučnici, prenosi Telegraf.rs.

Koliko života odnose ekstremne vremenske prilike?

Prema preliminarnim podacima, navode autori, debljina glečera i masa grenlandskog leda su na rekordno niskom nivou, dok toplotni sadržaj okeana i nivo mora dostižu rekordne visine. Izvještaj dokumentuje sve veći broj ljudskih žrtava usljed ekstremnih vremenskih prilika tokom protekle godine.

U oktobru 2025. uragan Melisa prouzrokovao je 95 smrtnih slučajeva i štetu veću od 12 milijardi američkih dolara širom Kariba; u novembru 2025. tropska oluja i monsunske kiše u Indoneziji izazvali su 708 smrtnih slučajeva; a u junu 2026. jak toplotni talas u Evropi odnio je približno 14.000 života, prema preliminarnoj procjeni.

"Svi ovi događaji mogu se barem djelimično pripisati klimatskim promjenama", primjećuju autori.

Autori takođe naglašavaju eskalirajuće rizike od prelomnih elemenata klime, uključujući slabljenje Atlantske meridionalne preokretne cirkulacije (AMOK) i sve veću ranjivost amazonske prašume, gdje bi „kombinovani efekti zagrijavanja i krčenja šuma mogli da je gurnu preko nepovratnog praga pri zagrijavanju od samo 1,5 do 1,9 stepeni“.

Oni upozoravaju da „nastavak zagrijavanja i povratne sprege koje međusobno djeluju mogu povećati rizik od samopojačavajuće putanje 'staklene bašte', koju karakterišu slabljenje ponora ugljenika, ubrzani gubitak leda, degradacija ekosistema i dodatno oslobađanje gasova sa efektom staklene bašte“.

Ko najviše trpi posljedice klimatskih promjena?

Ripl, Volf i njihove kolege koautori naglašavaju da su klimatske promjene takođe pitanje pravde: „zajednice koje snose najmanju odgovornost za istorijske emisije, posebno na Globalnom jugu i u malim ostrvskim državama, trpe nesrazmjerno teške i rane posljedice.“

Ipak, oni smatraju da „buduća putanja i klimatskog sistema i ljudskih društava još uvijek nije u potpunosti određena. Odluke donesene tokom narednih godina snažno će uticati na to da li će buduće generacije naslijediti planetu sa nestabilnim klimatskim sistemom ili otporniji i održiviji svijet.“