Medijski radnici – heroji u Odbrambeno-otadžbinskom ratu

Nisu marili mnogo za metke i granate koje su padale oko njih, sve zarad dobrog snimka i tačne informacije. Milka Tošić je radila pri pres centru Prvog krajiškog korpusa i Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. Tokom ratnih godina jedna je od rijetkih novinarki koja je izvještavala sa ratišta. Bila je prepoznatljiva i po u peru, reporterskom magnetofonu, koji je bio poprilično težak.

"Kad uđete u ratnu zonu, onda prestanete da razmišljate o sebi, o tome kako sačuvati glavu, onda postajete novinar i onda vam je najvažnije da to snimite korektno, da to bude kvalitetno i da dobijete dobre izjave, onda ste radosni.Pa na ratištu, znate, bude pucnjave, svega i budete sa tim vojnicima, onda nekako i oni, odagnaju taj strah, vide došla neka ekipa bez pušaka, bez oružja“, rekla je radni izvještavač i urednik Milka Tošić.

Osjećaj odgovornosti i adrenalin na terenu potisnuli bi svaki strah negdje duboko, priča Lidija Žarić, ratni reporter iz Doboja. Na licu mjesta svjedočila je padu Vozuće.

"Moj osnovni motiv je bio, ako već mogu dječaci od 18, 20 godina da budu na liniji, onda mogu i ja da dođem da ih pitam o tome šta rade, kako rade, šta se dešava, jer njima je u to vrijeme to bilo bitno, da budu viđeni i da ih vide njihovi najmiliji, da znaju da je sve u redu“, kazala je ratni reporter Lidija Žarić, te dodala.

"Nikada neću zaboraviti da u svakom rovu žele da vas počaste, častili su me šumskim gljivama, jagodama, kafom, nisu imali šoljice, nego one kasete za bombu, odvrnu tu kasetu pa tu posluže kafu“.

Nedeljko Lajšić je snimatelj RTRS-a sa više od 26 godina profesionalnog iskustva. Prvi je snimao kolone srpskih izbjeglica u akciji „Oluja“ 1995. godine.

„Ja sam imao nesreću da sam snimao tu našu kolonu koja je krenula iz Like, Dalmacije, Korduna, kad se vratiš 31 godinu unazad uvijek te obuzme neka sjeta tuga, ali u tom momentu najgore po meni je bilo to bombardovanje kolone u Svodni“, rekao je snimatelj RTRS-a Nedeljko Lajšić.

Miloš Šolaja, sada profesor sa Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, radio je kao ratni izvještač, reporter, a zatim je bio u Pres centru Prvog krajiškog korpusa.

"Kad god novinar dođe da direktno radi sa terena njemu je uvijek u ratu nov teren i to je uvijek nova opasnost, za razliku od onih koji su bili stalno pod opasnošću boraca, to se mora reći, novinar nikad nije znao odakle vreba opasnost, uvijek neka nova situacija“, rekao je profesor sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci, Miloš Šolaja.

Jedan od najvećih izazova u toku ratnog izvještavanja bilo je kako pomiriti tradicionalno novinarstvo sa ratnim izvještavanjem, priča Darko Milošević.

"Odgovoriti na takve izazove bio je najveći problem, naravno uz sve one negativne, loše, teške situacije na koje smo nailazili na samom ratištu“, rekao je vlasnik Nezavisne televizije „Arena“, Darko Milošević.

Dok su jedni nosili pušku, drugi su nosili kameru i mikrofon, a njihovo oružje bila je istina. Ostale su priče i snimci koji podsjećaju da je istina često nastajala tamo gdje je bilo najopasnije biti.