Pripadao je mostarskom krugu oko književnog lista "Zora", koji je pokrenuo sa Jovanom Dučićem i Svetozarom Ćorovićem.

U Mostaru je osnovao Srpsko pjevačko društvo "Gusle".

U vrijeme Aneksione krize, izazvane 1908. godine austrougarskom okupacijom BiH, pobjegao je u Italiju, a zatim bio poslanik u Bosanskom saboru.

U Prvom svjetskom ratu austrougarske vlasti su ga hapsile kao istaknutog srpskog nacionalistu. U početku je bio pod uticajem srpskih pjesnika Branka Radičevića, Jovana Jovanovića Zmaja i Vojislava Ilića, ali je potom izgradio vlastiti pjesnički izraz, karakterističan po elegičnim i rodoljubivim motivima.

Stihovi su mu muzikalni, a pjesme osjećajne, za nacionalno i socijalno potlačene, sa jakim revoltom protiv tiranije.

Pisao je i drame, među kojima su: "Hasanaginica", "U magli" i "Anđelija". Šantić se bavio i prevođenjem sa njemačkog i češkog jezika - najpoznatiji njegov prevod je knjiga stihova Hajnriha Hajnea "Lirski intermeco".