Projekciji u Hrvatskom domu "Herceg Stjepan Kosača" prisustvovao je Njegovo preosveštenstvo vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, kao i neki od sagovornika iz filma.

Film je sabrao 13 životnih priča ljudi koji su 1992. godine bili među 35.000 Srba iz doline Neretve koji su bili prinuđeni da napuste svoja ognjišta i spas od rata potraže širom regiona i svijeta.

Salatić smatra da se u tim pričama može pronaći svaki Srbin Mostarac koji je tih godina koračao putem Srba sa Neretve.

"Neki su se trajno nastanili u Nevesinju, neki u Beogradu, Novom Sadu, Banjaluci, a neki su se vratili. Te sudbine govore o ljudima koji su bili prinuđeni da napuste svoje ognjište i svoju sreću potraže na drugim mjestima", rekao je Salatić.

Salatić je objasnio da je njegova intencija, kao rođenog Mostarca, bila da na 30. godišnjicu pogroma Srba iz doline Neretve napravi trajno svjedočanstvo o sudbinama ljudi kojima je ratni vihor promijenio živote.

"Riječ je o jednoj velikoj izbjegličkoj koloni koja je jedna od četiri velike izbjegličke kolone i pogroma koja su Srbi preživjeli u proteklom ratu. Pored `Oluje`, kosovskog pogroma i pogroma iz Sarajeva ovo je četvrti najveći pogrom i želio sam da ostavim jedan trag jer je do sada vrlo malo na tu temu rečeno", rekao je Salatić.

Prema njegovim riječima, glavni motiv priče je Miloš Crnjanski i njegove "Seobe", a poruka je "Ima seoba, smrti nema".

"Gdje god je srpski trag, a taj trag je u Mostaru veoma snažan kroz Sabornu crkvu, Manastir Žitomislić, Vladičanski dvor i povratak u Mostar. Gdje god je jak srpski temelj - tu će da opstaju Srbi i da žive buduće generacije", istakao je Salatić.

Nakon prikazivanja filma svoje utiske sa prisutnima podijelili su predsjednik Koordinacije Srba Mostar Dušan Golo, koji govori i u filmu, te starješina Saborne crkve u Mostaru Duško Kojić.

Golo je naveo da je svjedok progona Srba, ali i povratka, ocjenjujući da se mnogo toga uradilo od povratka, ali da je još malo Srba u Mostaru.

On je izrazio žaljenje za tim što Srbi u vrijeme masovnog povratka nisu imali podršku za taj korak.

"Tada je postojao blagoslov crkve i vladike Grigorija", rekao je Golo i podsjetio da su Srbi u prvim godinama povratka živjeli u veoma teškim uslovima i da se vraćalo vrlo malo mladih.

Starješina Saborne crkve u Mostaru Duško Kojić kaže da se narodu, koji nema sjećanje, istorija ponavlja i da se zato nada da će ovaj film biti prikazan na što više mjesta.

Kojić je naglasio da je sve što je prikazano u filmu poučno i potresno, od sudbina 13 ljudi, paljenja Saborne crkve i zamisli da 35.000 ljudi u ratnim godinama traže spas.

Film je do sada prikazan u Nevesinju, Gacku, Trebinju, Istočnom Sarajevu, a uskoro će biti u Banjaluci, Beogradu, Podgorici, Novom Sadu.