Umjesto recenzije filma, kako piše u nadnaslovu, autor pokušava da nametne tezu prema kojoj Srbi, govoreći o ubijenim sunarodnicima u ustaškim logoru smrti, navodno, pravdaju svoju ekspanzionističku politiku?!

Film, koji se bavi isključivo događajima koji su sudski dokazani i za koje postoje svjedočenja, autor u "Varajetiju" označava kao ciničnu srpsku propagandu protiv svojih susjeda?!

U tekstu koji, zbog agumenata i tona pisanja, liči na pamflet koji su novinaru poslale neke hrvatske desničarske organizacije zabrinute zbog činjenice da je film uopšte snimljen, režiser Predrag Antonijević optužen je da je napravio propagandno djelo.

Mada ni autor političke recenzije "Varajetiju" ne spori postojanje ustaških zločina, konclogor Јasenovac ni pobijene Srbe, u tekstu se pokušava osporiti umjetnički razlog filma, ali ne argumentima koji bi pokazali da je ostvarenje loše, već optužujući autora da je iskoristio žrtve i zločine da bi napravio propagandu.

Bez imalo obzira, optužujući Srbe da koriste svoje žrtve za političku promociju, pisac ovog pamfleta, prepričavajući fabulu filma, nastoji da dokaže kako je i zaplet, inače prepun stradanja ustaških žrtava, u kontekstu propagande.

Postavlja se pitanje da li bi autor iste argumente koristio i da je riječ o filmu o Holokaustu koji nije snimio srpski režiser? Da li bi išao tako daleko da optuži, recimo, Izrael da, govoreći o Holokaustu i ubistvima u Aušvicu, nastoji da zaradi političke poene?

Iskoristiti film o zločinima nad djecom, koji su se dogodili u ustaškoj državi, za obračun sa "srpskim nacionalizmom" - argument je koji koriste samo hrvatski desničari. I to neoustaškog sentimenta.

Politički pamflet objavljen u "Varajetiju", koji se kvalitetom filma bavi tek površno, ne iznoseći ništa o filmskom jeziku što bi difamiralo sam kvalitet ovog ostvarenja, očito je naručen iz kruga onih koji su se jako zabrinuli zbog činjenice da je film otkupio moćni američki distributer, da će ga prvo gledati američka publika, kao i zbog velike pažnje koju film izaziva u medijima.

U navodnoj recenziji, koja se bavi srpskom politikom, film "Dara iz Јasenovca" optužen je za antihrvatske i antikatoličke namjere.

Na samom početku teksta autor napominje da postoje diskusije o tome zašto se uopšte više pravi toliko filmova o Holokaustu?!

Naslov ovog pamfleta koji glasi "Film o Holokaustu sa upitnim namjerama" može se prenijeti najbolje na sam tekst, čije su namjere slabo sakrivene - to je pokušaj da se film o genocidu nad djecom iz doba Nezavisne Države Hrvatske unaprijed označi kao srpska propaganda.

Početak ovog pamfleta počinje tvrdnjom da je riječ o prorijeđenoj propagandi koja se cinično koristi za guranje upitne (srpske) agende.

Ni manjeg teksta ni veće gadosti. Čak i za namjenski (naručeni) pamflet, kakav je ovaj koji potpisuje "filmski kritičar" Džej Vajsberg.

Neki neupućeni američki ljubitelj filma mogao bi biti zbunjen neuobičajenim kontekstom u koji se stavalja film o genocidu iz Drugog svjetskog rata, ali za one koji svaki dan čitaju iste agumente u desničarskim hrvatskim medijima nema nikakvog iznenađenja.

Neki krugovi u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj i negatori ustaškog genocida prepoznali su se u "Dari iz Јasenovca" i vidjeli brutalan odraz zločinačke prošlosti onih koje danas gorljivo brane, pa su odlučili da reaguju dok film još nije došao u bioskope.

Njihove prljave ruke, perfidno i bešćutno, pere "Varajeti" kroz pero svog filmskog kritičara čije riječi izgledaju kao dobro naučene fraze iz revizionističkog vokabulara onih koji danas u Hrvatskoj brane "Za dom spremni!" kao "stari hrvatski pozdrav".

No pasaran! (Neće proći)