I kada nisu svi na okupu za stolom skoro da nema mjesta. Ali Bogdanovićima to ne smeta, jer je puna kuća njihova radost. Vukašin i Stevka imaju tri sina, a svaki od njih ima po troje djece.

"Imala sam sreće tako da su snaje mnogo dobre i što je najbitnije rodile su mi zlatnu djecu. To je najveće bogatstvo", kaže Stevka Bogdanović.

U zimskom periodu najviše posla imaju oko stoke, a pored poljoprivrede bave se eksploatacijom šuma i obradom drveta. Složni i vrijedni, na život u podnožju Golije se ne žale.

''Na selu je dobro živjeti uz dobru organizaciji rada. Ako se dobro organizujemo dobro se može živjeti. Jeste pos'o danonoćni takoreći od jutra do sutra, ali može se živjeti", dodaje Vukašin Bogdanović.

"Kad svi imaju neke obaveze i zaposleni su onda nema razloga za svađu ili bilo šta", poručuje Radovan Bogdanović.

U domaćinstvu Bogdanovića posla ima i za najmlađe.

"Pomažem babi kada dođem kući, čuvam ovce kad nema dosta domaćeg. Pošto je sada pao snijeg ne čuvamo, ali na proljeće, sad kad krene, ćemo čuvati", navodi Kristina Bogdanović.

Da je u zajednici sve lakše, potvrđuje i iskustvo porodice jednog od Vukašinovih sinova koji su se poslije desetogodišnjeg života u Beogradu vratili u selo.

"Ljepše je ovdje nego u gradu zato što je djeci blizu, idu u školu i sve zajedno i sve ima na selu", kaže Anica Bogdanović.

Zbog brojnih prednosti srednjoj generaciji Bogdanovića ostanak na selu nije dilema.

"Solidno se živi i predložio bih svima mog uzrasta da ostanu, neće se pokajati", poručuje Radovan Bogdanović.

U vremenu kada mnoga sela ostaju pusta, ova porodična zajednica rijedak je primjer opstanka u ivanjičkom planinskom kraju, u domaćinstvu koje broji 17 članova.

(Foto: Printscreen/RTS)