So je nevjerovatno čest sastojak koji većina ljudi uzima zdravo za gotovo. To je jednostavna, anorganska molekula koja se sastoji od dva sićušna jona, natrijuma i hlorida, ali njezina sposobnost aromatizovanja i očuvanja čini je vrijednom, toliko vrijednom da se u prošlosti znalo radnicima i plaćati solju. 

So čuva hranu izvlačeći vlagu iz nje, suzbijajući rast štetnih bakterija i potičući rast korisnih bakterija - pa zašto onda pakovanje soli imaju rok trajanja?

Krivac nije natrijumov hlorid, već se s njim miješaju aditivi koje neki proizvođači dodaju kako bi spriječili grudanje soli ili kako bi dodali hranjive supstance u nju.

Jod, sredstva protiv grudanja i minerali u tragovima u rozoj, crvenoj ili crnoj soli mogu se s vremenom razgraditi, ali razgradnja ne znači da ju ne možete koristiti. 

Ponekad se zna dogoditi da aditivi u soli ne odrade svoj posao i so se može početi skupljati te nije više pouzdan izvor joda, što ne znači da će vam naštetiti, osim u slučaju da vidite ili osjetite miris plijesni - onda je treba baciti. 

To, međutim, ne znači da biste trebali zanemariti svoju so, čak i sol bez aditiva. Higroskopska svojstva soli (upijanje vode) čine ju lošim kandidatom za držanje na otvorenom.

Ne samo da može upiti vlagu iz vazduha, već i mirise iz kuhinje, što vam može ostaviti grubu, smrdljivu sl.

So treba držati u hermetički zatvorenoj posudi te je čuvati na tamnom i hladnom mjestu.

Ali, većina ljudi ima i male količine soli u soljenkama, kod kojih se treba oduprijeti porivu da ih se stalno nadopunjava.

Dobro je držati malu količinu te često soljenke prati i dobro osušiti prije nego što ponovo stavite u njih so, piše Lifehacker.